Dolaskom cara Oktavijana na pulskom forumu se nalaze samo veliki hram i bazilika, a upravo u njegovo doba, između 2. i 14. godine, grade se dva nova hrama. Prvi se gradi sjevernije, a to je danas gotovo nevidljiv Dijanin Hram, a potom Augustov hram. U srednjem vijeku, 1296., već oronuli Dijanin hram progutat će novoizgrađena komunalna palača
Dolaskom cara Oktavijana na pulskom forumu se nalaze samo veliki hram i bazilika, a upravo u njegovo doba, između 2. i 14. godine, grade se dva nova hrama. Prvi se gradi sjevernije, a to je danas gotovo nevidljiv Dijanin Hram, a potom Augustov hram. U srednjem vijeku, 1296., već oronuli Dijanin hram progutat će novoizgrađena komunalna palača
Mnogi turisti, ali i neki Puljani, sigurno nisu primijetili vrlo zanimljiv detalj sa stražnje fasade Komunalne palače u Puli. Riječ je o vidljivim, velikim ostacima dijela rimskog hrama, konkretno Dijaninog hrama, koji se nekad samostalno nalazio na povišenom platou Foruma. Nekadašnja art galerija u samoj komunalnoj palači nije se bez razloga zvala “Dijana”.
Dakle, na rimskom forumu nije se nalazio, kao što je danas, samo jedan hram, već tri. Kako objašnjava arheologinja Alka Starac u svom eseju “Forum u Puli”, “u većini italskih i provincijskih kolonija, iako ne u svima, na sjevernoj strani Foruma nalazio se kapitolinski hram, utemeljen pri osnutku kolonije rimskih građana i posvećen trijadi Jupitera, Junone i Minerve. Kapitolinski je hram podizan po uzoru na hram na brežuljku Kapitoliju u Rimu, noseći glavnu ulogu jednog od najvažnijih svetišta posvećenog službenim rimskim božanstvima i ulogu jednog od duhovnog činitelja romanizacije. Budući da od kapitolinskog hrama kolonije Pole nije ostalo ništa, njegov je smještaj pretpostavljen na uobičajenom mjestu između dva bočna forumska hrama”.
Dakle, u doba između osnutka rimske Pule, oko 45. pr.Kr., i početka nove ere, na pulskom se forumu nalazio sam jedan hram, i to ne Augustov već onaj posvećen trijadi bogova Jupiteru, Junoni i Minervi. No, prema nekim autorima taj je hram možda bio posvećen Herkulu koji se u Puli posebno štovao. Naime, Herkulova su vrata najstariji pulski spomenik iz rimskog razdoblja, a Herkul se povezivao s činom osnivanja nove kolonije, ali i s vodom: poznato da je jedan od razloga utemeljenja Pule na mjestu gdje se nalazi upravo prisutnost izvora Nimfej na Karolini.
Osnivanje Pulske kolonije treba sagledati u kontekstu rimskog stvaranja mreža kolonija i postaja na području Istre i duž obale istočnoga Jadrana. Rimska je Pula (Colonia Pietas Iulia Pola, Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea) utemeljena kao grad odnosno kao veteranska kolonija razvojačenih rimskih vojnika i njihovih obitelji za vladavine Gaja Julija Cezara.
Kao što smo naveli, Pula je bila pogodno mjesto za osnutak grada zbog blizine izvora pitke vode, zaštićenog i dubokog morskog zaljeva te obradiva i plodna zemljišta izvan gradskih zidina kojima su nagrađivani razvojačeni legionari. Urbanistički i arhitektonski Pula nije imala formu klasične rimske kolonije (pravokutnu formu), već oblik koji se prilagodio brežuljku, nekadašnjoj histarskoj gradini, u središtu grada.
O mnogim nepoznanicama i teškoćama s kojima se susreću arheolozi govori podatak da se prema nekim istraživanjima Herkulov hram ipak nalazio u četvrti sv. Teodora (kod Gradske knjižnice i čitaonice), a i sama Alka Starac piše da se kapitolinski hram možda nalazio na vrhu gradskog brežuljka – kaštela, čije je ostatke najprije prekrio danas nepostojeći dvorac obitelji Castropola u 13. stoljeću, a potom mletačka utvrda u 17. stoljeću.
Veliki središnji hram s osam stupova i rimska bazilika - izvor: Istarska enciklopedija
U svakom slučaju, jedan se veći hram, s osam stupova (Augustov ih ima četiri) nalazio na sredini povišenog platoa Foruma, o čemu danas svjedoče i bijele linije tlocrta koje su relativno nedavno tamo postavljene.
Sa sjeveroistočne strane tog hrama, u doba Rimske Republike (dakle prije prvog cara Oktavijana, što znači do prelaska sa stare na novu eru) nalazila se bazilika. Naziv bi mogao dovesti do zablude:rimska bazilika nije bila crkva, već mjesto u kojem su se održavali sastanci raznih vrsta, a koristila se u razne svrhe: za sastanke uprave i građana kolonije, kao tržnica, kao sud, za vojne vježbe, kao predvorje hrama, pa i kao kazalište ili prijestolna dvorana kod raznih prijema.
Onda dolazi Oktavijan August koji je carovao od 27 pr. n. e., do 19. poslije Krista. Za vrijeme njegove vladavine Istra je postala razvijena i napredna rimska regija. Prve velike arhitektonske zahvate i gradbene zamahe rimska je Pula doživjela upravo za vladanja Oktavijana.
U tom razdoblju Pula postaje jednim od većih gradova na Jadranu. Područje oko akropolske gradine, koje postaje kapitolinskim brijegom (vjerojatno s pripadajućima hramovima), opasano je gradskim bedemima (s kvadratnim, kružnim poligonalnim kulama) s dvanaest vrata (središnja s četiri kopnena i sedam morskih vrata), uređuje se glavni gradski trg Forum, grade se društvene, upravne i javne zgrade, terme, višekatne patricijske stambene kuće ili prizemnice s unutrašnjim vrtom, fontanom i peristilom, podižu se sakralni spomenici, mauzoleji, poganska svetišta. Grade se gradske i prilazne i ceste koje spajaju grad s ostalim dijelovima Carstva. Takva je bila Via Flavia koji prolazi pored amfiteatra i povezuje Pulu s Porečom, Trstom i Akvilejom.
Središnje mjesto pulskoga rimskog urbaniteta bio je Forum (njegove su dimenzije 37 X 81 metar) koji je do danas zadržao upravnu funkciju. Tijekom vremena izgubio je pravosudnu, gospodarsku i vjersku dimenziju, ali trag je potonje još vidljivom hramu koji je bio posvećen božici Romi i samom caru Oktavijanu.
Da ponovimo, dolaskom Oktavijana na pulskom forum se nalaze samo veliki hram i bazilika, a upravo u njegovo doba, između 2. i 14. godine, grade se dva nova hrama. Prvi se gradi sjevernije, a to je danas gotovo nevidljiv Dijanin Hram, a potom Augustov hram. Kako bi se stvorio prostor za gradnju Dijaninog hrama vjerojatno je srušena rimska bazilika.
Dio stražnjeg pročelja Komunalne palače zauzima rimski Dijanin hram. Bijelom bojom označeno je mjesto gdje se nalazila rimska bazilika - foto: Manuel Angelini.
Dijanin je hram bio vrlo sličan, ali ne identičan Augustovom, no zbog sličnosti opisat ćemo Augustov hram kako bi si stvorili i ideju o izgledu Dijaninog hrama. Augustov je hram izgrađen od istarskog kamena u korintskom stilu, visok je 8 a dubok 17,3 metara zajedno s pročeljem. Postavljen je na uzvišenom podiju s kojeg elegantno stubište od sedam stepenica vodi do trijema.
Ovako je, vjerojatno, nekad izgledao povišeni plato pulskog foruma - 3d rekonstrukcija: Stipan Ujdur
Hram ima četiri središnja mramorna stupa (tetrastil) dok s bočnih strana trijem ocrtava još po jedan stup. Svi su stupovi dekorirani različitim korintskim kapitelima. U trokutastom zabatu iznad vijenca nalazi se okrugli medaljon. Kasni helenistički stil raspoznaje se u vrlo dobro izrađenim reljefima na vijencu s motivima ptica, listova vinove loze i voća.
Danas je očito da je od tri antička hrama opstao samo jedan, Augustov. Na kraju relativno bogatog bizantskog doba (788.), dolaskom Franaka i feudalizma, a potom nezainteresirane Venecije, kuge i malarije, Pula propada a dijelovi hramova demoliraju se i koriste kao građevinski materijal. Najviše je stradao središnji veliki hram, a 1296., kada se gradi Komunalna palača, preostali dijelovi hramova (vjerojatno se ruši i dio Dijaninog hrama), ujedinjeni su u jedinstvenu cjelinu. Očuvano stražnje, istočno pročelje Dijaninog hrama tada je uklopljeno u novu palaču. To bi se danas zvalo interpolacijom.
Tijekom 18. i početkom 19. stoljeća razni su putopisci posjetili Pulu i ostavili veliki broj crteža o tadašnjem izgledu grada. Među njima ističe se talijanski grafičar, arhitekt i arheolog Giovanni Battista Piranesi (u Puli je 1748.) koji crteže hramova i komunalne palače ostavlja u djelu "Antichità Romane de'tempi della Repubblica e de'primi Imperatori. Disegnate, ed incise da Gianbattista Piranesi architetto Veneziano, Roma 1748".
Crtež Piranesija iz 1748. Hramovi i komunalna palača čine jednu cjelinu,a na krovu Dijaninog hrama pojavljuje se nekakva dodatna etaža koja je kasnije srušena
Godine 1782. Puli je posjetio francuski arhitekt, slikar i ilustrator Louis-François Cassas čije radove poznajemo jer je francuski književnik Joseph Lavallée napisao tekst knjige "Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et de la Dalmatie" (izdana u Parizu 1802.), koja je opremljena bakrorezima, izrađenima na temelju Cassasovih akvarela i crteža.
Stražnji dio Komunalne palače, koja još uvijek čini cjelinu s Augustovim i Dijaninim hramom, u crtežu Louis-François Cassasa iz 1882.
Početkom 19. stoljeća motive pulskih starina crtaju engleski crtač, arhitekt i pejsažni arhitekt Thomas Allason (u Puli 1814. i 1816.) koji svoje crteže pulskih hramova i komunalne palače objavljuje u djelu "Picturesque Views of the Antiquities of Pola in Istria" (London 1819.) te, 1817. austrijski slikar Klaus Thomas Ender, čiji su radovi u boji: riječ je o prelijepim akvarelima.
Komunalnu palaču, hramove i oronulu Pulu Thomas Allason nacrtao između 1814. i 1816.
U njihovim se djelima interpolacija Komunalne palače i Dijaninog hrama jasno raspoznaje, kao što je i vidljiv i spoj s Augustovim hramom (osim kod Endera koji posjećuje Pulu kad su već radovi obnove, odnosno odvajana palače od Augustovog hrama započeli), no očita je i oronulost tadašnje Pule.
Srećom već 1814. kreću radovi obnove, a prema Istrapediji, „arhitekti P. Nobile i F. Brüyn saniraju Augustov hram i stražnje pročelje Dijanina hrama, a sklop je nakon tisuću godina podijeljen u dvije cjeline: Augustov hram na zapadu te ostatke Dijanina hrama i kapitolija uklopljene u obnovljenu palaču".
Akvarel Klausa Thomasa Endera, iz 1817. Uslijed obnove Augustov hram odvojen je od Komunalne palače
Komunalna palača će se dodatno obnoviti 1908–10 i 1983-89, a Augustov hram 1923-24 i 1946-47 nakon što je ga je bomba pogodila 1945.
Maja Biondić na Piknik je donijela svoju autorsku slikovnicu "Brod za avanture", a predstavljena je i slikovnica o likovnoj umjetnosti književnice Sanje Lovrenčić i ilustratora Dominika Vukovića "U ritmu meandra s Julijem Kniferom"
Do raspleta prvenstva još je nešto koraka i malo matematike, ali u Puli, domaći proligaš već je pobjednik srca. Na tribine je donio osmijehe i radost, a sezonu je uljepšala i pobjeda ženskog seniorskog tima u Drugoj ligi. I više nego dovoljno razloga za slavlje. Jeste li bili na sinoćnjoj "Zeleno-žutoj noći"? Ako jeste, možda se pronađete na slikama. A, ako niste, mi smo bili za vas
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
