Kultura

KUD PLOVI OVAJ GRAD

USPJEŠNO PORINUĆE LENIĆEVOG "BRODA" Emotivan radnički film o padu Uljanika izbjegli političari - prazna loža u Areni

Svojom prepoznatljivom artističkom autorskom poetikom, Lenić je kreirao jako dobar dokumentarni film o padu, uz Arenu, ključnog pulskog simbola i najvećeg gospodarskog giganta, čija je sinoćnja premijera u Areni ispraćena dugim pljeskom publike * Glavni glumci su Uljanikovi radnici, iskreni, emotivni i necenzurirani * Kad smo kod izostalih političara, ali i nekadašnjih vodećih ljudi Uljanika na premijeri, možda najveću težinu ima izjava koja je izrečena hladno analitički, nimalo pod utjecajem povišene emocije: "Tamo se nikakvi hoteli neće graditi 50 godina"


 
4 min
Zoran Angeleski
Redatelj, scenarist i snimatelj Elvis Lenić

Svojom prepoznatljivom artističkom autorskom poetikom, Lenić je kreirao jako dobar dokumentarni film o padu, uz Arenu, ključnog pulskog simbola i najvećeg gospodarskog giganta, čija je sinoćnja premijera u Areni ispraćena dugim pljeskom publike * Glavni glumci su Uljanikovi radnici, iskreni, emotivni i necenzurirani * Kad smo kod izostalih političara, ali i nekadašnjih vodećih ljudi Uljanika na premijeri, možda najveću težinu ima izjava koja je izrečena hladno analitički, nimalo pod utjecajem povišene emocije: "Tamo se nikakvi hoteli neće graditi 50 godina"

Uz znakovito praznu političarsku ložu, koja tragikomično svjedoči o dosegu starih, ali i novih lokalnih vladajućih političara i njihovom prozirnom strahu da bi im se persona mogla povezati uz propast brodogradilišta Uljanik ili da će pak biti izviždani zbog nekog drugog lošeg poteza ili odluke gradske vlasti, nagrađivani pulski redatelj Elvis Lenić prepoznatljivom je artističkom autorskom poetikom kreirao jako dobar dokumentarni film "Brod" o padu, uz Arenu, ključnog pulskog simbola i najvećeg gospodarskog giganta, čija je sinoćnja premijera u Areni ispraćena dugim pljeskom publike.

Filmska ekipa, protagonisti i autorova kćerka Daša

Sugestivnu vizualnost, duge apokaliptične kadrove danas napuštenih radiona, čeličnih olupina i zaustavljenih dizalica kroz 65 minuta prate dirljive, ali i duhovite, u svakom slučaju iskrene i beskompromisne izjave radnika. Radnika koji su u legitimnom autorskom konceptu zastupljeni samo glasom, ne i licem, predstavljajući tako i sve radnike, obične male ljude, iz čije je perspektive, kako je Lenić i najavljivao uoči premijere, napravio ovaj intiman, iskren, emotivan, ne i patetičan film. Nije žalopojka, već i u najdirljivijim dijelovima ima zrelu poziciju. Da, gubitak je ogroman, historijskih dimenzija, taj je gubitak pojeo egzistencije armija ljudi i njihovih obitelji mnogih, ali kmečanja nema.

Kad smo već kod izostalih političara, ali i nekadašnjih vodećih ljudi Uljanika, možda najveću težinu ima izjava, koja je izrečena hladno analitički, nimalo pod utjecajem povišene emocije: "Tamo se nikakvi hoteli neće graditi 50 godina".

Da je odvažnosti u vladajućima i na lokalnoj i na nacionalnoj razini, kao što je nema, netko bi morao javno izreći da je Uljanik propao (ili jasno izreći njegovu ekonomsku alternativu, perspektivu), a onda otvoriti najširu javnu i stručnu raspravu što ćemo s tim ogromnim prostorom usred gradske luke o čemu, htjeli - ne htjeli, ovisi budućnost Pule. Dotad ostaje ruina. Zarastao brodograđevni Černobil.

Možda je najveći dobitak filma taj necenzurirani iskaz radnika, pa i onaj duhoviti koji, spominjući stražare, jasno aludira na krađe i iznošenje koječega vrijednog izvan zidina brodogradilišta, kao i dio o izdašnom konzumiranju alkohola, roštilja, dagnji za radnog vremena, ali i onaj o nadaleko poznatoj obrazovanosti, stručnosti i posvećenosti Uljanikovih inženjera te ona osobna svjedočenja discipliniranih VKV radnika na mega motorima TDM-u, ponosu unutar Uljanika.

Posebno je snažna izjava bivše Uljanikove radnice koja kaže da, kad se susretne sa svojim bivšim kolegama na Bulevaru, gledaju prema brodogradilištu, pričaju viceve, ali nitko ne govori o Uljaniku

Tu je i sugestivno pjevanje kroz film istarskog kantadura Pere Brgića, a koji je također bio radnik Uljanika i jedan je od sugovornika u filmu. Pomalo komično, pomalo tužno pjeva "Tvoja sirena najlipše nan svira, trinaestega u misecu po plaću nas poziva").

- Visoko stručni brodograđevinari, to je najveći gubitak. Nisu strojevi najvažniji, nego ljudi. Možeš ti kupiti dizalice, govori jedan protagonist, da bi nedugo zatim bio zamijenjen dugom zvučnim dionicom kolektivnog radničkog protestiranja na ulicama Pule 2018. godine: "IDS mafija, gotovo je gotovo". Nešto kasnije, jedan radnik, osvjetljavajući drugi važan pol političke odgovornosti Plenkovićevog HDZ-a, u kombinaciji bijesa i nemoći, viče: "Gdje je država, gdje je država?".

Kako nam je uoči premijere već autor pojasnio intervjuu našem portalu, njegov "Brod" nije istraživački film koji želi istražiti uzroke pada Uljanika. Premda, dodali bismo, radnici u drugom dijelu izriču svoje teze i uzroke raspada, koje - iako su relativno paušalne, ekonomski ne-analitičke i neproživljene iz menadžerskih pozicija - generalno pogađaju suštinu pada.

Film je osoban, što daje dodanu vrijednost dokumentarcu. Autor nam je rekao: "Moj pokojni otac, kojem sam posvetio ovaj film, cijeli je radni vijek proveo u Uljaniku, kao i moj stric i teta. I ja i moj brat smo dio staža odradili u Uljaniku. Kad zbrojim sav staž članova moje obitelji, prelazimo 100 godina, cijelo jedno stoljeće".  

Najraskošniji, najpoetičniji kadar u filmu je onaj zasnježenog pramca manje brodice, snimljen 2018. godine na Valelungi. Dobar su posao napravili umjetnici Matija Debeljuh (montažer) i Goran Škofić (snimatelj dronom), a ničeg ne bi bilo bez producentice Dijane Cetina Mlađenović i njenog 'Kinematografa'.

Posvećen pokojnom autorovom ocu Rinu, koji je cijeli radni vijek proveo u brodogradilištu (a sam autor pet-šest godina), kao i svim radnicima Uljanika, film završava prekrasnom pjesmom Sergia Endriga "Kud plovi ovaj brod" iz 1970. (autori teksta Arsen Dedić i Esad Arnautalić).

U filmu je jedino ovjekovječen nedovršeni brod "stočar", taj otužni simbol dekadencije nakon više od 160 godina postojanja i brojnih veličanstvenih brodova koji su isplovili iz Uljanika. Kako je lijepo napisano u najavi filma, u tom krajoliku postapokalipse kojeg danas nastanjuju glasni galebovi, polugladne mačke i račići, sustižu nas emotivna svjedočenja bivših radnika.

Pad Uljanika koštao je i košta zdravlja mnoge radničke obitelji; mnogi su radnici pali u kliničku depresiju, mnogi su morali neplanski u svojoj poodmakloj dobi napustiti trbuhom za kruhom svoj dom i domovinu. Ovaj film je, pokazano je to sinoć, iskrena posveta i njima.

...Kud plovi ovaj brod, što srce odnosi
I da li itko zna što more sprema
Kud vodi ovaj put kojim smo krenuli
Od svega samo znam, povratka nema...


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.