BEZ NJIH NASTAVA NE BI BILA MOGUĆA: Iako je u Istri situacija nešto bolja, u Puli traže povećanje satnice s 25 na 30 kuna

Iako već gotovo petnaest godina čine dio obrazovanja, pomoćnici u nastavi nisu dio sustava te rade pod neujednačenim uvjetima i to s najosjetljivijim skupinama u društvu. Njihovo je nezadovoljstvo kulminiralo te Hrvatska udruga pomoćnika u nastavi PUN-HR danas u 12 sati i 5 minuta održala prosvjed na Markovom trgu.

Od ministarstva obrazovanja traže koeficijent stručnog suradnika od 1,034, puno radno vrijeme, prijavu na neodređeno, plaćanje minulog i dvosmjenskog rada, osiguranje zaposlenika, isplatu dnevnica tijekom izvanučioničke nastave, kontinuirano stručno usavršavanje, plaćen iznos za javni gradski prijevoz, plaćanje 2 kune po prijeđenom kilometru, božićnicu, regres i dar za djecu, kao i plaćenu otpremninu, sistematski pregled i isplatu prekovremenih sati. Dakle, sve ono što imaju njihove kolege koje rade u školi.

Satnica manja od studentske

U Istri je, kako doznajemo, u razgovoru s pulskim asistentima u nastavi, bolje nego u ostatku Hrvatske, no i oni smatraju da se njihov status mora sustavno riješiti.

Gloria Gomerčić, po struci odgojiteljica, posao asistenta u nastavi obavlja već osam godina. Za sebe veli da je veteranka. Jedna je od onih koja je među prvima u Istri završila ovaj tečaj.

Veli nam odmah: volim to raditi.

Ipak, ističe da oko asistenta ima puno problema, a kako stvari po županijama nisu ujednačene. Asistenti iz Pule, njih 70-ak, nakon što su osnovicu za ovaj posao na 30 kuna po satu digli Zagreb i Opatija, potpisali su peticiju i otišli u Gradu Pulu kako bi zatražili da i oni dobiju povećanje od pet kuna, sa 25 na 30 kuna.

Njihova je minimalna satnica, dodaje, manja od studentske, koja je ove godine povećana na 29,30 kuna i to za najjednostavnije poslove.

Gloria Gomerčić

- Znate nije to samo do tih pet kuna. Riječ je o tome kako nam se čini da nas se ne cijeni previše.

Mi smo u stalnom riziku od gubitka posla, svake godine ponavljaju se natječaji, ne znamo hoćemo li ponovo raditi i gdje, veli nam sugovornica. Ona je, osobno, u školi Monte Zaro jako zadovoljna, već je nekoliko godina s istim djetetom, navodi Glorija te nastavlja;

- Posao je takav da dosta ovisi o tome s kim radite, i ne mislim tu samo na dijete već i na ravnatelja škole, učitelja. Mi smo nekako između tri vatre: učenika, učitelja i roditelja. Radimo težak posao, koji je strašno nesiguran i potplaćen, kazuje nam.

Pet kuna povećanja i ugovor na dvije godine

Stoga su, osim tih pet kuna povećanja, tražili i da se ugovori potpišu na barem dvije godine, umjesto da im on završava sa zadnjim danom nastave.

- Za obavljanje posla pomoćnika u nastavi dovoljna je srednja stručna sprema i kratki tečaj, dolaze mladi ljudi kojima je ovo samo nešto usput, između posla, ljudi u mirovini, oni koji nemaju veze s pedagogijom, metodikom, didaktikom i tada dolazi do problema, odustajanja, neka djeca i po tri puta tijekom školske godine promjene asistenta. Sve to nije dobro i zato bi se status asistenta trebao urediti na razini države, odnosno ministarstva, smatra  Gomerčić.

Napominje da oni, unatoč tome što mnogi ne shvaćaju značaj i težinu njihovog posla, nisu tu samo da čuvaju dijete, da sjede uz njih, već ih prate u cjelokupnom procesu, vežu se u njih emocionalno, a radi se o djeci s poteškoćama i nije svaki dan lagan.

Bude tu, priča nam, i suza, i ružnih riječi, čupanja....

Pixabay

- Teško da bi nastava funkcionirala bez nas, da je naša uloga samo ta da omogućimo da obrazovni proces u razredu funkcionira i da se učitelj može posvetiti drugoj djeci, već smo ogroman posao napravili, navodi dodajući da je djece koji polažu po prilagođenom programu svake godine sve veći, a ima i puno djece koja bi trebala asistenta, ali ga nisu uspjela dobiti.

U razgovoru o plaćama navodi da se, primjerice, zavisno od toga u kojem je razredu dijete, uspije skupiti od 18 do 30 sati tjedno, odnosno riječ je o plaćama od 1.800 do 3.000 kuna.

- Svi trebaju shvatiti da djeca s kojom radimo nisu torbe koje čuvamo na klupi. Kao majka mogu poručiti samo jedno ljudima koji imaju mogućnost odlučivati i nešto mijenjati: Neka se zapitaju, što da vi imate dijete kojemu je potreban asistent, bi li pokušali za njega stvoriti najbolje moguće uvjete?, zaključuje Glorija.

Bore se za neke stvari koje mi već imamo

Fikreta Topčagić ovaj posao radi već četiri godine, a posljednje je tri s istim učenikom. On je dijete s poremećajima u ponašanju i završava osmi razred Osnovne škole Monte Zaro, škola koja u Puli ima najveći broj asistenta u nastavi.

Fikreta Topčagić

I ona navodi da je u Istarskoj županiji, odnosno u Puli situacija ipak bolja nego u nekim dijelovima Hrvatske te da oni imaju neke od stvari koji se ovim prosvjedom traži, poput plaćenih dnevnica, uskrsnica ili božićnica.

- Oni se bore za neke stavke koje mi već imamo. Ja sam, recimo, bila šokirana kada su mi kolege koje rade ovaj posao iz drugih županija kazale da im je satnica 19 kuna, a plaća im se školski sat od 45 minuta. Mi imamo 25 kuna, a taj se iznos uvećava za staž, i plaćeni smo za 60 minuta rada. To je za one sa srednjom stručnom spremom, dok oni s visokom imaju veću satnicu, no njih je malo.

Naravno, i to je premalo jer je posao koji radimo težak i zahtjevan. No, za mene je ovo posao iz ljubavi. Željela sam ga raditi, za to sam se školovala u Zagrebu i odgovara mi to kako radim, iskrena je Topčagić.

- Problem je što je tek prošli mjesec naše zanimanje službeno ušlo u registar zanimanja. Mi smo važna karika u nastavi i trebalo bi nas se više cijeniti. Recimo, svake godine potpisujemo ugovor koliko traje nastava, a onda sa završetkom nastave dva mjeseca odlazimo na biro i iščekujemo - hoćemo li posao dobiti ponovo, hoće li nam odgovarati škola i dijete koje dobijemo, satnica... Ja si sa 55 godina ne mogu priuštiti razrednu nastavu jer bi mi to bila premala satnica, dok mi predmetna odgovara, veli nam.

Jednako bitan dio nastavnog procesa

- Trebate vam odgovarati dijete i vi njemu, nije to lak posao. Svaki dan je drugačiji i morate se dati 150 posto. Program je opsežan i nastavnik jednostavno nema vremena, ni mogućnosti, posvetiti se svoj djeci jednako, posebice onima koji imaju prilagođeni program. Tu uskačemo mi koji smo jednako bitan dio nastavnog procesa, a za dijete kojemu smo asistent možda i najbitniji, navodi naša sugovornica izražavajući za kraj bojazan što će se dogoditi ako jednog dana jedinice lokalne uprave ne povuku novac iz europskih sredstava za ovaj projekt. Hoće li se ugasiti, tko će ga nastaviti plaćati?

To smo pitanje uputili i Gradu Puli, posebice što se na sastanku s asitentima, kako su nam prenijelo, i to spominjalo kao opcija. Odgovore očekujemo.

Branka Sironić, ravnateljica pulske Osnovne škole Monte Zaro, veli nam kako njihova škola ima čak 21 pomoćnika u nastavi odnosno stručno-komunikacijskog posrednika pa se s punim pravom mogu nazvati inkluzivnom školom.

Riječ je, dodaje, o nadstandardu o kojem su nekada mogli samo sanjati, dodajući da kod njih svako dijete koje treba asistenta, ovakvu vrstu pomoći i dobije.

- Pomoćnici su plaćeni iz projekata i vjerujem da bi se neke stvari mogle bolje riješiti, kao i riješiti njihov status. Kod nas u školi oni imaju i pomoć rehabilitatora koji ih vodi i prati u radu, i to je onaj dio što im mi, kao škola, možemo osigurati kako bi olakšali njihov rad, navodi ravnateljica, dodajući da je ona svjesna njihove vrijednosti i koliko su velika pomoć i učiteljima i roditeljima.