U utorak je u većini svijeta obilježen Dan svjesnosti o autizmu. U Puli je on ove godine, za razliku od svečanog tona na prošlogodišnjoj proslavi, protekao vrlo diskretno i u velikoj neizvjesnosti.
Kao loša prvoaprilska šala
Prvog travnja lanjske godine, naime, uoči samog obilježavanja svog dana, istarska je Udruga za autizam od Grada Pule svečano preuzela ključeve predivnog stana u Kochovoj ulici broj 20, otvorivši konačno vrata prostora u kojem će biti smještena dugo priželjkivana zajednica za potpomognuto stanovanje njenih članova.
Svrha ove zajednice bila je podići kvalitetu života, ne samo osoba iz spektra autizma koje bi uz podršku živjele u stanu, već i njihovih obitelji, i samih snažno pogođenih ovim sindromom.
Svečano presijecanje vrpce 1. travnja, 2023. (foto M. Jokanović)
Vrpca je tako lani svečano prerezana, susjedi su s prozora plavim balonima mahnuli u znak dobrodošlice, a čak je i na ulazna vrata postavljena pločica s nazivom udruge. Sve je bilo spremno za useljenje.
No već nekoliko mjeseci kasnije bilo je jasno da se ova priča ne odvija ni približno prema planu, a iz današnje perspektive, prošlogodišnja svečana primopredaja djeluje kao prvoaprilska šala koja je izmaknula kontroli.
„Nemamo spremnih korisnika“
Prvu potvrdu da stvar zapinje dobili smo već krajem lipnja. Skoro tri mjeseca nakon preuzimanja ključeva, naime, u stanu nije bilo ni stanara, ni namještaja.
- Nemamo spremnih korisnika, ali sve račune uredno plaćamo, rekla nam je tada (tadašnja) predsjednica Udruge Dubravka Kovačević, dodavši da se neki korisnici za boravak tek pripremaju u Centru za rehabilitaciju, ali i otkrivši jedan potpuno nov i neočekivan detalj – želju da s vremenom stan preuzme taj isti Centar. Razlog? Sama Udruga, prema riječima Kovačević, uopće nema uvjete za zapošljavanje osoba koje bi radile u stambenoj zajednici.
I, kao da i sama ideja rošade s Udruge na Centar nije dovoljno komplicirana čak i na papiru, jer bi se time de facto gradska nekretnina dala na korištenje državnoj ustanovi, za što postoje puno bolja rješenja (poput korištenja državnih nekretnina), ravnateljica Centra za rehabilitaciju Melanie Andrić Vurušić rekla nam je da ova ustanova uopće nema namjeru preuzimati stan. Bila je ovo prva slijepa ulica u koju se zaglavila ova, do jučer, predivna ideja.
Dubravka Kovačević
„Trenutak velikog umora i zatišja“
Nekoliko mjeseci kasnije, u listopadu, svih 74 kvadrata stana i dalje je bilo bez namještaja i stanara, a ispostavit će se, i ponovno bez plana za dalje.
- Mi smo u trenutku velikog zamora i zatišja. Naš problem je što su roditelji toliko opterećeni činjenicom da imaju autističnu osobu u obitelji, da nemaju snagu za neki aktivistički angažman, rekla nam je tada predsjednica Udruge, dodavši i kako je za dva mladića koja su u stanu trebala biti smještena, utvrđeno da njihovo stanje zahtijeva znatno dulje razdoblje pripreme za useljenje no što se mislilo.
Sada, dakle, više nisu nedostajale samo stručne osobe, namještaj i plan, već u bliskoj budućnosti nije bilo ni potencijalnih stanara.
Iako je nesumnjivo da je stan pola godine ranije preuzet u najboljoj namjeri, s odmakom od pola godine bilo je očigledno da je to učinjeno popriličnom brzopleto i bez dobre strategije.
Unatoč svemu, voditeljica Udruge i dalje je zagovarala nastavak projekta ali, kako on nije poprimao jasnu formu, uskoro je reagirao i Grad, najavivši "utvrđivanje činjeničnog stanja" jer, razumljivo, stan se mora koristiti za namjenu za koju je ustupljen.
Ali, ni nakon ovoga – ništa. Zatim, zamalo nešto, pa opet ništa!
Kochova 20 (foto M. Angelini)
Promjena plana i promjena vodstva
Krajem prošle godine, Dubravka Kovačević odlučila se povući s mjesta predsjednice Udruge, a na njeno je mjesto izabrana Ivana Vudrag. Ubrzo nakon toga, učinilo se i da se drastično mijenja plan koji Grad ima za ovaj stan.
Početkom siječnja, naime, gradonačelnik Filip Zoričić je najavio da će dragocjene kvadrate u Kochovoj ponuditi Društvu za osobe s tjelesnim invaliditetom, koje je već pozvano na sastanak u komunalnu palaču.
No, samo dan prije susreta, uslijedio je novi obrat – na sastanak je ipak pozvana i Udruga za autizam. Grad je Udruzi odlučio pružiti novu šansu i predsjednica Udruge krajem siječnja nam potvrdila da je ugovor o korištenju stana i dalje na snazi, no konkretnih planova za seljenje ni tada nije bilo. S druge strane, zabrinjavala ju je činjenica da se rad cijele Udruge poistovjećuje sa 'slučajem Kochova'.
- Što se stana tiče, cijeli postupak je, poštujući sve procedure, vraćen na početak. To zapravo znači da čekamo povratnu informaciju od Ministarstva socijalne politike, rekla nam je, najavljujući novi početak starog projekta.
Ivana Vudrag (foto M. Angelini)
Odluka za dva tjedna
Godinu dana nakon primopredaje, stanje je i dalje uglavnom nepromijenjeno, a iz Grada nam kažu da je s novom predsjednicom održan radni sastanak na kojem je dogovoren hodogram aktivnosti. Na idućem sastanku, dogovorenom za dva tjedna, donijet će se zaključci, poručuju iz komunalne palače.
Sama Vudrag pak kaže kako je upravo susret koji se tek treba dogoditi nakon praznika, pravi radni sastanak.
- Bio je samo jedan kratki sastanak početkom ožujka, međutim neke važnije stvari će na redu biti sada, na idućem sastanku, rekla nam je kratko Vudrag, koja o detaljima plana ipak u ovom trenutku nije htjela govoriti.
- Mi nešto imamo i to će sve na sastanku biti izloženo i nadamo se da ćemo doći do nekih konkretnih rješenja. Svi imaju neki plan, samo se još moramo usuglasiti, dodala je, potvrdivši i da se od projekta – ne odustaje.
Iz Grada po pitanju ove dugometražne sapunice zaključuju prosto: „Ukoliko se stambena zajednica za autizam ne uspije oformiti, Grad Pula-Pola će raspolagati stanom u Kochovoj, sukladno svojim općim aktima u okviru stambenih politika Grada.“
Na ovaj ili onaj način, za petnaest bi se dana, dakle, sudbina neiskorištenih 74 kvadrata u Kochovoj konačno (barem na papiru) trebala riješiti. Koji god način da se izabere, sasvim je jasno da bi morao otvoriti vrata znatno ekspeditivnijem i produktivnijem razdoblju od ovog dosadašnjeg.
Jer, jedna je godina već propuštena!