INTERVJU S POZNATIM FILOZOFOM KLASIČNE INDIJSKE MISLI: "Mi ljudi godišnje ubijemo 80 milijardi kopnenih životinja! Današnji mentalitet čini nas uništavateljima"

Poznati filozof klasične indijske misli Kenneth Valpey na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji "Past, Present, Future", održanoj nedavno na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Puli, predstavio je zanimljiv i inspirativan rad pod nazivom "Ambedkar and Gandhi on Untouchability: Two Modern Indian Efforts to Re-cast Caste".

S Valpeyem smo razgovarali o njegovoj posljednjoj knjizi "Cow Care in Hindu Animal Ethics" ('Briga za krave u hinduističkoj životinjskoj etici'), posljednjem dijelu serije knjiga "The Palgrave Macmillan Animal Ethics Series".

Ovaj znanstveni istraživač u Centru za hinduističke studije na Oxfordu objasnio nam je što u kontekstu indijske tradicije znači pojam "nedodirljivosti", zašto je upravo krava sveta životinja u Indiji i koliko zapadna kultura i turizam potiskuju stoljetne indijske tradicije.

Možete li nam reći nešto više o povijesti "nedodirljivih" u tradicionalnom sustavu kasti?

Nedodirljivost, kako su je zvali, ima vrlo dugu povijest u Indiji. Mislim da nitko sa sigurnošću ne zna kad se pojavila. Neki bi rekli da seže više od dvije tisuće godina u prošlost, a možda i duže. To je, možemo reći, vrlo duboko ukorijenjena kultura odnosno obilježje indijske kulture. I naravno, od neovisnosti Indije 1947. i uspostave Ustava Indije nekoliko godina kasnije, bilo je pokušaja da se ta praksa u potpunosti prekine, ali bez puno uspjeha.

Zašto je tome tako?

Postoji puno teorija o tom duboko ukorijenjenom shvaćanju, a ono što govorim u svojoj prezentaciji je jedan način na koji to možemo sagledati, a to je da se mi kao ljudska bića identificiramo različitima od životinja. Dakle, čovjek nasuprot životinje. Držimo se za tu razliku prilično snažno unutar kultura, ne samo u Indiji, nego posvuda. U Indiji ova identifikacija prelazi u, ako možemo tako reći, razmišljanje da su neka ljudska bića manje ljudska. Također, to nije jedinstveno za Indiju, postoje duge povijesti diljem svijeta poput ropstva iz antičke Grčke kada se robovi nisu smatrali u potpunosti ljudima. Do prije 100 godina na Zapadu žene su u nekim aspektima smatrane manje ljudskim bićima. Dakle, ova je ideja vrlo prisutna u ljudskoj kulturi na ovaj ili onaj način.

Kakvi su pogledi Gandhija na sustav kasti, a kakvi Ambedkarovi? U kojim točkama se ne slažu i zašto?

Rekao bih da je njihova glavna točka neslaganja, ono oko čega su se oštro razilazili - jer obojica su se složili da je ta ideja nedodirljivosti zlo i da je treba prevladati  - upravo način na koji bi se nedodirljivost mogla prevladati.

Što o tome kaže Gandhi, a što Ambedkar?

Gandhi je u načelu bio za indijski sustav kasti odnosno varna društveni sustav (izvorni klasični sustav), u kojem nije bilo ideje o izopćenju, već je postojao osjećaj jednakosti s jednostavno različitim specijalizacijama. Primjerice, netko je bio vojnik, netko poljoprivrednik, a netko svećenik i tako dalje. Želio je obrazovanjem zadržati taj sustav i eliminirati ideju otpadnika ili nedodirljivosti. Ambedkar je tvrdio da to neće funkcionirati, jer je ova varna, ili kastinski sustav toga što sada zovemo hinduizam, u temelju pogrešan i stoga se nikad neće moći riješiti nedodirljivosti. Umjesto toga, njegovo rješenje i rješenje za oko pola milijuna njegovih sljedbenika bilo je odustati od hinduizma i prijeći na budizam. Učinio je to službeno mjesec dana prije smrti; tako da nije mogao do kraja provesti svoj plan. U svakom slučaju, koliko ja znam iz onoga što sam proučavao, ni njegov ni Gandhijev plan nisu stvarno došli do korijena problema u Indiji.

Mogu li specizam i ljudska iznimnost temeljiti kauzalnost stereotipa o "drugima" među ljudima, kao što ste postavili početno pitanje u svojoj prezentaciji?

Pa, da ponovim ono što sam govorio u prezentaciji: čini se da mi, kao ljudska bića, imamo tu tendenciju da percipiramo razlike i mislim da je korijen te percepcije naše poimanje razlike između sebe, ljudi s jedne strane, i ne-ljudskih životinja s druge.

I onda nastavljamo tretirati ne-ljudske životinje na nehumane načine. Nepotrebno ubijamo životinje, pretpostavljamo da možemo jesti životinjsko meso bez ikakvih ograničenja. Stoga mi, ljudi, ubijemo oko 80 milijardi kopnenih životinja svake godine, ne računajući morske životinje, ribe i slično. Ovo neograničeno ubijanje životinja produžava nebrojene probleme, ne samo društveno kastinsko izopćavanje, već i ekološke probleme kojima je naš planet sve više podložan. 

Primjerice?

Stvaramo takvu nevjerojatnu neravnotežu u prirodi, što se može dokumentirati na mnogo praktičnih načina. Nepotrebno ubijanje tolikog broja životinja - uzgoj i ubijanje životinja za hranu - izravno i neizravno, glavni je uzrok globalnog zatopljenja.

Primjerice, prehrambena industrija ima velik utjecaj na onečišćenje okoliša. Je li i to jedan od razloga? 

Točno. Zagađenje okoliša, da, ali i mentalitet ljudskih bića da u biti postajemo uništavatelji, a ne stvaratelji ili održavatelji.

Prihvaćanjem svega toga?

Da. I mislimo da je to normalno. Lav Tolstoj, ruski pisac iz 19. stoljeća, rekao je da dokle god održavamo klaonice, toliko ćemo dugo imati bojna polja. Drugim riječima, rat, odnosno borba među ljudima, izravna je posljedica našeg odnosa prema životinjama. Tolstoj je postao vegetarijanac. Danas smo svjedocima neobične ironije - milijuni i milijuni ljudi imaju pse i mačke za kućne ljubimce i prema njima se ponašaju vrlo humano, a onda druge životinje tretiraju kao hranu. Postoji neka vrsta nepovezanosti - ljudi zapravo ne razmišljaju o tome što rade. K tome, postoje nebrojene posljedice - mislim da su mnoge bolesti današnjih ljudi uzrokovane time što jedu mnogo životinjskog mesa.

U hinduizmu je krava sveta životinja. Koji su razlozi za taj poseban položaj krave?

To je široka tema. Jednostavno objašnjenje je da postoje mnoge dobrobiti koje krave daju ljudskim bićima. Naime, smatra se da je svaka životinja koja daje mlijeko majka, pa se stoga krava smatra majkom za čovjeka. U Indiji postoji drevna tradicija da ljudi zapravo imaju sedam majki, uključujući nečiju biološku majku, dojilju, ženu svećenika, ženu kralja, zemlju i kravu. Majku ne ubijamo kad ostari ili prestane davati mlijeko. Ne ubijamo ni oca, što u ovom kontekstu podrazumijeva bika ili vola. Vol se tradicionalno bavi vučom, no prije stotinjak godina ta je praksa gotovo potpuno nestala, a zamijenio ju je traktor. Ipak, jednog dana kada bude manje nafte ili benzina, trebat će nam pomoć životinja ako ćemo se baviti poljoprivredom. Dakle, za potrebe uzgoja i za prehranu, za mlijeko, krave - goveda se u Indiji smatraju vrlo vrijednima. Postoji još nekoliko razloga o kojima sam pisao u svojoj knjizi "Cow care in Hindu Animal Ethics".

Prema Gandhijevim riječima "Indija je ovisila o kravi". To znači da je bila majka svojoj djeci, ali i nama ljudima.

Da. Osnovno načelo je prepoznavanje naše ovisnosti o drugim bićima, i u tom bi smislu prirodni odgovor trebao biti da ih poštujemo, brinemo se za njih i štitimo ih umjesto da ih ubijamo. To je ideja.

Jesu li se hinduistički svjetonazor i tradicija promijenili u posljednjim desetljećima. Ako je tako, koji bi bili glavni razlozi za tu promjenu?

Bilo je toliko promjena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u praksi hinduizma, tako da je teško znati odakle početi. Naravno, bilo je dosta utjecaja modernizacije i globalizacije, konzumerizam je uvelike preuzeo Indiju. Međutim, ipak postoje tisuće hinduističkih hramova u Indiji i milijuni hindusa odlaze na hodočašće. Na primjer, upravo sam čitao o Vrindavanu - najsvetijem mjestu za štovatelje Krišne, sjeverno od Agre, gdje se nalazi Taj Mahal. Taj Mahal vrlo je poznat, ali broj ljudi koji posjećuje Vrindavan, mjesto Krišne, mnogo je veći od broja posjetitelja Taj Mahala. Oko 15 milijuna ljudi godišnje posjeti Vrindavan. Dakle, možete reći da je hinduizam vrlo živ u Indiji, ali praksa zaštite krava u vrlo je izazovnoj fazi zbog mehanizacije poljoprivrede i slično. To je glavna značajna promjena.