IVANA KEKIN: Dječji psihijatar samo razgovara i ne skuplja novac. Zato ravnatelji bolnica ne žele imati dječju psihijatriju u svojim bolnicama

U prostorijama pulskog Možemo! jučer je održan okrugli stol o mentalnom zdravlju djece i mladih, s naglaskom da se taj oblik skrbi pokazao kao najslabija karika zdravstvenog sustava u Hrvatskoj.

Naime, kako se moglo čuti od sudionika okruglog stola, dr. med. Ivane Kekin doktorice znanosti i liječnice, specijalistice psihijatrije i subspecijalistice psihoterapije, Dušice Radojčić saborske zastupnice, pulske gradske vijećnice i kandidatkinja za gradonačelnicu Pule te Karla Zupičića stručnog suradnika psihologa u Školi za odgoj i obrazovanje - Pula - radi se o ogromnom gorućem problemu.

Moderiranje razgovora koje je privuklo mnoštvo zainteresiranih vodila je dr. sc. Vanja Marković sveučilišna magistra edukacijske rehabilitacije, koja je uvodno podsjetila da je u Hrvatskoj zabilježeno 50.000 djece s teškoćama mentalnog zdravlja.

Kekin je na samom početku ukazala da u Hrvatskoj trenutačno u privatnom i javnom zdravstvenom sustavu radi svega pedesetak dječjih psihijatara, i da to vidi kao gorući problem.

- Treba znati da specijalizacija za dječjeg psihijatra traje bar pet godina, te smatram da se to mora početi rješavati, jer 55 psihijatara od kojih je većina u Zagrebu, na 50.000 djece, je malo. Jasno je kakva je onda situacija za djecu koja žive izvan Zagreba ili daleko na nekom od otoka. I mimo obrazovanja dječjih psihijatara, fali i sve druge infrastrukture, poput bolničkih odjela, jer na primjer, ako se suicidalno dijete treba voziti iz Dubrovnika u Zagreb, to stvarno nema smisla, naglasila je Kekin, te poručila da bi barem svaki KBC trebao imati kapaciteta za smještaj takve djece.

Kekin je nadalje istaknula da se mora raditi na prevenciji, odnosno da se mentalno zdravlje djece i mladih mora početi pratiti već u obrazovnim ustanovama, te raditi na edukaciji profesora, pedagoga i drugih, kako bi mogli pratiti i djelovati kod djece i mladih kada je to potrebno te ih usmjeriti na neku višu instancu.

- Nažalost iz iskustva mogu kazati da djeca pomoć dobiju kada su stvarno već jako loše i tek onda imaju priliku vidjeti stručnjaka za mentalno zdravlje, a samim time i dulje traje liječenje te neće biti tako uspješno, s posljedicama koje to nosi, upozorila je.

Ivana Kekin

Kekin je navela da se uzroci porasta mentalnih bolesti kod djece i mladih još uvijek istražuju, ali se smatra da su glavni uzroci - digitalizacija, te okolnosti poput pandemije, ratova i nesigurnosti, koje svemu tome pridonose.

- Ono što je specifično za Hrvatsku, odnosno zašto imamo tako mali broj stručnjaka je pozicija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji cijenu za usluge dječjeg psihijatra plaća jako malo. "Dobar šef bolnice će se rukama i nogama truditi da nema dječju psihijatriju", jer će njega platiti kao i svakog drugog liječnika, ali neće dodatno zaraditi na raznim pretragama kao što to bude kod drugih specijalista. Dječji psihijatar samo razgovara i ne skuplja novac, te zato ravnatelji bolnica ne žele imati dječju psihijatriju u svojim bolnicama, jer ih to gura u minus sa zaradom.

Kekin je ukazala da ako se stvari ne poprave, od djece koja se danas ne liječe od mentalnih bolesti, za deset godina će to biti odrasle osobe s problemima mentalnog zdravlja, što će u konačnici jako puno koštati, jer navodi da psihijatrijska bolovanja čine veliki udio u zdravstvu.

Radojčić je poručila da se cjelokupno rješenje problema ne može dati s lokalne razine, jer je u nadležnosti ministarstva, ali naglašava da se lokalno može učiniti puno.

"Prije svega treba pokazati svjesnost o problemu, problem mentalnog zdravlja treba afirmirati i destigmatizirati, to je ono što i ovom tribinom činimo i što ću činiti kao gradonačelnica.

Mentalno zdravlje djece i mladih jedan je od mojih prioriteta. Kao i na drugim područjima, svoje stavove i političke prioritete temeljim na mišljenju i u suradnji sa stručnjacima. Možemo! je na nacionalnoj razini predložio nekoliko interventnih mjera za poboljšanje mentalnog zdravlja mladih, a ono što zagovaramo na nacionalnoj razini već provodimo u Zagrebu", kazala je Radojčić te navela da bi po uzoru na jako posjećeni zagrebački web portal za očuvanje mentalnog zdravlja, u Puli pokrenula takav portal na kojem se mogu pronaći informacije o vrstama poteškoća, savjeti stručnjaka, vježbe...

Dušica Radojčić

- Korisnici mogu ispuniti upitnik i dobiti informacije o svom stanju, gdje mogu zatražiti pomoć, mogu dobiti informacije o događanjima, publikacijama ili pogledati neki video. Jedan od problema je i nedostatak stručnjaka s područja mentalnog zdravlja. Kako bi povećali broj liječnika specijalista dječje psihijatrije, pokrenula bi financiranje određenog broja tih specijalizacija, a toj se inicijativi može priključiti i Istarska županija. To je dug i neizvjestan proces, ako odmah krenemo u to, a nužno je, jer ćemo tek za oko sedam godina imati stručnjake. Uz dobre uvjete rada ti će se specijalisti vratiti doma i raditi svoj posao, poručila je Radojčić.

Radojčić je podsjetila da u Puli postoji centar 521 za socijalne usluge savjetovanja i pomaganja, te istaknula da bi po uzoru na takav centar podrške osnovala centar podrške za mlade, objedinjujući područja mentalnog, tjelesnog, spolnog i socijalnog zdravlja.

"Misija centra bila bi povećanje dostupnosti zdravstvenih sadržaja za zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja, zaštitu mentalnog zdravlja, podizanje svijesti o modernim ovisnostima te promociju zdravih stilova života mladih ljudi. U našoj zajednici moramo se truditi kreirati uvjete i okruženje koji potiču optimalan psihofizički razvoj, prije svega prepoznajući i djelujući na rizične faktore.

Rizični faktori su, između ostalog, siromaštvo, nejednakost i diskriminacija. Neki od temeljnih elemenata politike Možemo! su upravo zalaganje za smanjivanje nejednakosti i protiv svih oblika diskriminacije, pa je to i izravni doprinos mentalnom zdravlju. Izrazito su mi važni briga o kvalitetnim socijalnim uslugama, podrška roditeljima, dostupnost vrtića svim roditeljima, izgledi za zapošljavanje, pristojne plaće, dostupnost stanovanja - jer sve to utječe na uspješno roditeljstvo i smanjenje mentalnih poremećaja, rekla je Radojčić.

Zupičić se kao psiholog u svakodnevnoj školskoj praksi susreće s djecom i mladima koji imaju poteškoće s mentalnim zdravljem, te ističe da njegova saznanja i iskustvo mogu doprinijeti unaprjeđenju mentalnog zdravlja.

- Kao glavni problem vidim nedostatak stručnjaka, i jedan od faktora koji je jako bitan - uloga odgojno-obrazovnog djelatnika kako je vidimo danas u javnosti i medijima, a kakva je bila u prošlosti, kada je njegova pozicija bila jasna, kao i njegov odnos s roditeljima. Danas gubimo tu neku jasnu granicu - što je roditelj, koje su potrebe djeteta i roditelja u odnosu na dijete te ono što vidi odgojno-obrazovni djelatnik. Tako da se sada nalazimo u nekoj borbi uloga, kada treba donijeti odluku o dobrobiti djeteta, naglašava Zupičić.

Karlo Zupičić

Zupičić ističe da u odnosu na prošlost, danas bolje detektiramo probleme mentalnog zdravlja djece i mladih, odnosno da su takvi problemi u porastu, jer su ih stručnjaci počeli bolje primjećivati.

- Neka stanja se u prošlosti nisu znala opisati, nisu postojale dijagnoze kako bi se djeca i mladi mogli staviti u neku kategoriju. Prije, ali i danas se neki učenici nalaze u redovnom sustavu jer cijeli sustav to omogućava, mada nije primjeren za njih, i onda se oni ne zbrajaju kao mladi s problemom mentalnog zdravlja, kazao je Zupičić.

Kao jednu od opcija koju vidi kao rješenje problema, smatra popularizaciju, poput današnje, s čime raste svijest o tome koliku odgovornost ima cijelo društvo u stvaranju uvjeta da bi se djeca i mladi razvijali na adekvatan način.

- Mi kao zajednica moramo stvarati uvjete, unutar kojih će djeca moći griješiti, učiti i razvijati se kao cjelina - fizički, emocionalno i psihički. Ne možemo očekivati od djece da se ponašaju drugačije od onoga kako se mi ponašamo, poručio je za kraj.