Nova predsjednica Udruge za autizam Istra, Šibenčanka Ivana Vudrag, u Barbarigi živi od 2013. godine. Po zanimanju je profesorica hrvatskog i njemačkog jezika, a na pola radnog vremena zaposlena je u maloj Osnovnoj školi Divšići nedaleko Marčane.
Njezin sin jedinac ima 11 godina, a kad je imao nešto malo više od tri godine ona i suprug saznali su da dječak ima poremećaj spektra autizma (PSA).
Tko će voditi brigu o toj djeci?
- U Udrugu za autizam Istra učlanila sam se tek prije otprilike dvije godine iz brige za budućnost mog sina koji sada pohađa Školu za odgoj i obrazovanje Pula. Ondje može biti do 21. godine života, ali ja već sada imam veliki upitnik što ćemo mi kasnije. Znam da ni pulski Centar za rehabilitaciju nije trajno rješenje, i uvijek se pitaš što nakon? Tko će voditi brigu o toj djeci kad roditelji budu stariji ili kad ih više ne bude?, govori nam Vudrag.
Iako jedna od članova s najkraćim stažem u Udruzi, nakon što je prije nekoliko mjeseci bivša predsjednica Dubravka Kovačević iz zdravstvenih razloga najavila svoj odlazak, Vudrag se počela baviti mišlju da upravo ona preuzme njezinu poziciju.
- Imala sam dojam da su ostali roditelji dali svoj obol. Neki su već i previše razočarani i frustrirani. Svakodnevna briga za dijete dovoljno te iscrpi, i jasno mi je da ponekad nemaš snage za voditi neke popratne bitke. Nama je život jedna velika klackalica, čas si dole, čas si gore, a prečesto si posve nemoćan. Osjetila sam zato potrebu da je sada vrijeme da se uhvatim u koštac sa svime. Vjerojatno i nesvjesna svih problema, govori nam Vudrag koja je za predsjednicu odabrana na Izvanrednoj skupštini Udruge održanoj 15. prosinca prošle godine.
Kochova 20, Pula
Stan u Kochovoj „vruć krumpir“
Naime, bivšoj predsjednici Dubravki Kovačević do kraja mandata nedostajale su još dvije godine, a novoj je predsjednici predala poprilično „vruć krumpir“. Riječ je naravno o gradskom stanu u Kochovoj ulici na Stoji, koji je Grad Pula prije godinu dana na desetogodišnje korištenje dodijelio Udruzi za autizam Istra, a u svrhu realiziranja organiziranog stanovanja odraslih osoba s autizmom koje još uvijek nije zaživjelo.
Stambena zajednica još nije uspostavljena, a sama Vudrag sve do prije nekoliko dana nije imala ni ingerencije za službeno bavljenje ovom problematikom, s obzirom na to da je Rješenje o promjeni na čelu Udruge Ured državne uprave tek odobrio.
Udruga ne može sama
- Dakle, što se stana tiče cijeli postupak je, poštujući sve procedure, vraćen na početak. To zapravo znači da čekamo povratnu informaciju od Ministarstva socijalne politike, a dobit ćemo je u roku od mjesec dana, i tada ću vas moći o svemu informirati. Ono što je sad posve jasno jest to da Udruga ne može ništa sama, a Ugovor potpisan s Gradom i dalje je na snazi.
Rekla bih da su možda prvi puta nenamjerno učinjeni neki krivi koraci, nije se moglo znati koliko će sve skupa biti zahtjevno, a još uvijek se učimo i nositi sa samom birokracijom, veli nam danas Vudrag.
Po preuzimanju nove funkcije, i ona je - kao i njezina prethodnica - stupila u kontakt s Lidijom Penko, predsjednicom Saveza udruga za autizam Hrvatske. Penko se zatim obratila Zvjezdani Bogdanović, savjetnici ministra socijalne politike, a sve s ciljem što skorijeg rješavanja pitanja stana u Kochovoj.
Podsjetimo, još nam je tijekom ljeta bivša predsjednica Kovačević objašnjavala kako im se dogodilo da nemaju spremnih korisnika za taj stan, te da kao Udruga nemaju ni kapaciteta zapošljavati stručne osobe. To su bili ključni razlozi zašto stambena zajednica nije profunkcionirala, a ni dandanas nije mnogo drugačije. Čini se kako si je Udruga u samom startu zadala preveliki zadatak.
„Sve se odvija sporo i bez pravog interesa“
- Namještaj je manji problem, vjerujem da stan neće biti teško opremiti. Ovdje definitivno ima mjesta za dvije osobe, a bio je u planu za jednog našeg člana. Međutim, dogodilo se to da mu se nakon 12 godina čekanja otvorila druga mogućnost, pa je on upravo na privikavanju u jednoj drugoj stambenoj zajednici za osobe s poremećajem spektra autizma. Inače, u principu je žalosno da se roditelji sami time moraju baviti, da se sve odvija sporo i bez pravog interesa.
Ovo je vrlo specifična i delikatna situacija jer se naši korisnici moraju prvo privikavati na novi prostor. Ja nikako ne bih voljela da se rad Udruge valorizira isključivo kroz peripetije sa stanom. Želim naglasiti i da je nama vrlo bitno biti u dobrim odnosima sa svim ustanovama koje rade s našom djecom, od vrtićke dobi nadalje. To je temelj na kojem sve počiva, jasna je Vudrag.
Pozvala je ujedno i roditelje sve autistične djece, iz svih krajeva Istre, da se jave Udruzi koja trenutno ima svega 20-ak članova među kojima nisu svi ni redovni, već su neki samo podržavajući.
U budućnosti će im, veli, itekako dobro doći nova snaga i što brojnija podrška.
