MEDULIN – TURISTIČKI ZOMBIELAND: Općina koju turizam ljeti prožvače, a zimi ispljune na obalu

Možda je teško za povjerovati, ali Medulin je nekoć bilo malo ribarsko mjesto. Danas je tamo sve podređeno turizmu. I nije ovdje riječ ni o kakvom subjektivnom dojmu. Jer piše tako, točno tim riječima, na mrežnim stranicama turističkog projekta Medulin Rivijere: „Nekad ribarsko mjesto danas moderno turističko središte, Medulin pruža dinamičan i sadržajno bogat odmor. Sve je podređeno turizmu“.

Uočljivo je to ljeti, da. Ali možda još i više u zimskim mjesecima, u vrijeme kada obala nije zapljusnuta valom masovnog turizma. Danonoćni žamor, šljateće reklame i miris duboko prženih krumpirića i patagonijskih lignji, zimi su samo sjećanja na minulu sezonu, ali i podsjetnik na onu koja je tek pred vratima. Po ljeti se ovdje možda naplaćuju i sladoled i kokteli, i komad zemlje i komad mora, i sunce i hladovina, ali u zimi…zimi svaki pedalj nalikuje na turističko groblje. Uz bitnu napomenu: turistički artefakti su poput zombija, ponovno ožive uz prvi jači skok žive na termometru.

Dovoljno je uzeti potez od kojih pola kilometara od popularne pješčane plaže Bijeca pa sve do privatne plaže u vlasništvu tvrtke Plavo Nebo Istria. Kratka je to šetnja, a počinje s – bespravnoj gradnjom. Nakaradnim objektom svega 30-ak metara od mora koji je javnosti lani postao poznat kao punkt s kojeg je Općina krenula u rat s bespravnim graditeljima.

Uska dvokatnica otada je u roh bau fazi. Kako se pokazalo, investitorica je imala dozvolu samo za prizemlje. Potvrdila je to i ona sama za Istru24 još u ožujku, pritom istaknuvši da je dozvolu za gradnju dodatnih etaža, koje je, dakle, već sagradila, predala u veljači.

- Priznajem da sam krenula prije vremena, a krenula sam iz financijskih razloga kao što je to učinilo i 80 posto Medulina. Na kraju svi dobiju dozvolu“, rekla je tada Jakić.

Dozvolu nije dobila. Ali objekt zato i dalje (dodatno) nagrđuje prostor. Iz Općine kažu da su njezin zahtjev za izmjenom i dopunom građevinske dozvole odbili zato što nije odgovarao prostorno planskim odredbama. Isto je kasnije potvrdilo i nadležno ministarstvo.

Ne puno dalje, s desne strane, na samom rubu šetnice, na međi s plažom ispred beach bara Mutila, nasađen je ATM bankomat. Ne radi. Na njemu piše da je izvan funkcije. Zašto bi, uostalom, radio? Na čitavoj šetnici nemate gdje popiti kavu, sve je opustošeno, prazno, prljavo i razbacano. Na stranici Medulin Riviere tvrde da u mjestu cijele godine radi banka, bankomati, pošta, liječničke ordinacije, ljekarna, zelena tržnica, praonica automobila, niz prodavaonica, suvenirnice, zlatarne, frizerski saloni, galerije. Zabava je raznolika, kažu, od diskoteka koje rade do jutra do plesnih terasa. Očigledno iz turističke zajednice ovom stranom mjesta nitko nije prošetao već jako dugo.

Možda da je onuda naćas netko prošetao ne misleći samo na brojke i noćenja – jer tu su rekordi već oboreni - vidio bi da se Medulin upravo nam tom dijelu, pa potom i šire, odavno odlijepio od bilo kakve vrste, varijacije, modela mediteranskog života. Ili bilo kakvog drugog života koji se ne opisuje ležaljkama, sandalama, maskama i luftićima, cimer frajom i tacnama. Ali eto, s Mediteranom, osim što je slučajno, baš na Mediteranu, Medulin veze nema. Ovdje se sve svodi na monokulturu, a ta monokultura je turizam.

Jedna je ležaljka, svjedočili smo jučer na vlastite oči, i sama pokušala pobjeći od iduće sezone, pa se uslijed velike oseke nasukala negdje na polovici uvale. Sad tamo čami sama samcata.

Da je, dakle, netko koga je briga za prostor i čovjeka koji ne živi od turizma, jer takvih još ima, čak i u Istri, ili barem za estetiku, ako već za ništa drugo, prošao obalnim pojasom ispod nogometnog igrališta i krenuo prema kampu Kažela, vidio bi i razbacane palete, napuknute ugostiteljske objekte, neugledne barake.

Pogled bi mu pao i na dvije grote, dva velika kamena nasred šetnice, a gdje počinje nasipana plaža, s jedne strane privatna, kako je jasno naznačeno na tabeli, na privatnoj parceli, s druge strane javna, iako također u privatnom vlasništvu. Prolaz je slobodan, ali sužen. Općina se na put uknjižila tek lani u srpnju. Nasipavanje je odradio privatni vlasnik, tvrtka Plavo Nebo Istria. Iz Općine kažu da je vlasnik, odnosno slovački investitor kamenje postavio kako bi spriječio prolaz vozila.

Stanje puta već govori samo za sebe. Derutno je i na dijelovima odlomljeno. Ni sjenka uređenoj rivi s druge strane mjesta. Možda će se dovesti u red kad za to dođe vrijeme. Najavilo se tako još u svibnju 2021. godine. Pred turističku sezonu.