MOŽEMO: 'NOVI ZAKON OMOGUĆAVA KONCESIJE NA PRIRODNE PLAŽE, NPR. ZA LUNGOMARE! Javni interes zaobišao se na plaži Maslinica u Rapcu

Navodeći novinarima u Puli samo neke od , kako je rekla, jako puno spornih odredbi danas usvojenog Zakona pomorskom dobru, izglasanog bez oporbe koja je napustila sjednicu, predsjednica pulskog Možemo  Dušica Radojčić kazala je da ugrožavanje Jadranskog mora i obale ima velik mobilizacijski potencijal u javnosti.

“Otpor se isplati. Otpor ne smije stati zbog ovih loših odredbi, na koje moramo stalno ukazivati. Ako želimo biti sigurni da ćemo očuvati našu obalu i prekrasno more, onda prije svega moramo skinuti HDZ s vlasti”, istaknula je Dušica Radojčić.

Posebno su na ovoj konferenciji za novinare ukazali (i grafički) na sporni slučaj koncesionirana središnja plaža Maslinica u Rapcu, kojimn se naštetilo javnom interesu.

Idejno rješenje plaže u Rapcu se skrivalo do usvajanja odluke o koncesiji u Županijskoj skupštini

Prvo su ukazali na zakonsko poglavlje ‘načela zadovoljenja javnog interesa’, kojim se davatelja koncesije obvezuje da koncesionar obavlja gospodarske djelatnosti na 40 posto kopnenog dijela plaže (u javnom naselju), a 60 posto plaže mora biti javno.

To se čini razumnim, no iako zakon nalaže da cijela plaža mora biti dostupna svima i da se mora osigurati pristup moru,  ta se odredba može u praksi na rabačkom slučaju izigrati u praksi, kaže Radojčić.

Zatim je županijski vijećnik Možemo Slaven Boljun kazao da oni u svibnju ove godine u Županijskoj skupštini prilikom izglasavanja ove odluke nisu dobili idejno rješenje, studiju, nacrt koncesijskog ugovora, a da su, svejedno, odluku izglasali vijećnici IDS-a i HDZ-a.

Pokazujući rukom na načičkane koncesijske ležaljke, suncobrane i tuševe duž cijele plaže Maslinica u Rapcu, Boljun je rekao da će Labinjani i svi ljudi iz okolice moći biti smješteni na ovoj plaži samo na par metara između tih ležaljki, suncobrana i  ležaljki. “Sad nam je jasno zašto nam nisu u Županiji dostavili idejno rješenje. Moraš se probijati za ući u more”, kazao je Boljun, istaknuvši:" Ovo je ilustracija kako se zaobilazi javni interes".

- Prvi red do mora su ležaljke koncesionara, a otraga su građani koji se moraju probijati kroz ležaljke za ući u more. Druga opcija im je unajmiti ležaljku po “popularnim” cijenama, zaključio je Boljuin.

Dušica Radojčić je prethodno kazala da je Klub Možemo! u Saboru podnio  34 amandmana na novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, od kojih, osim par nomotehničkih, niti jedan nije usvojen. Zastupnici stranke Možemo! danas su u Saboru glasali protiv ovakvog Zakona.

- HDZ je zbog ovog zakona bio pod velikim pritiskom javnosti i morao odustati od mnogih odredbi kojima se pomorsko dobro željelo privatizirati. I Možemo! je sudjelovao u kampanji protiv tog zakona. Pod zajedničkim kišobranom naziva "Nije dobro za pomorsko dobro", imali smo niz tribina duž cijele jadranske obale i skupili više od 30.000 potpisa na peticiji. U odnosu na prvu varijantu, sadašnji je prijedlog zakona neznatno bolji jer je otklonjena opasnost da se izgubi sama bit pomorskog dobra kao općeg dobra. Međutim, u nekim je člancima ovaj prijedlog zakona i dalje izrazito loš. Ostali su i dalje neki problematični aspekti koji otvaraju mogućnosti za zloupotrebe, neki ostavljaju dojam da su pisani a la carte za poznate naručitelje, nekima se nastavlja s daljnjom centralizacijom odlučivanja te se otvaraju novi problemi u korištenju pomorskog dobra, kaže ona. 

Iz zakona je uklonjena izrazito sporna mogućnost spajanja općeg dobra i privatnog vlasništva u tzv. jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Nestala je i apsurdna “morska plaža ispred hotela, kampa ili turističkog naselja”, odnosno plaža koja bi bila funkcionalna cjelina s hotelom, kampom ili turističkim naseljem.

- Zakon daje mogućnost davanje koncesija na prirodne plaže u građevinskom području, naprimjer za Lungomare. Elitno društvo, točnije hoteli s četiri ili pet zvjezdica, koncesiju na plažu mogu čak dobiti na zahtjev, bez ikakvog natječaja, kaže Dušica Radojčić, dodavši da se dopušta  gradnja na već 5 metara od granice pomorskog dobra, dakle na samo 11 metara od samog mora.