republika - dugi
Politika i društvo

NOVA EPIZODA LUNGOMARE SILOVANJA

REDUCIRANA ISTINA ZORANA KOSTIĆA Posječena šuma s Valkana završila kraj Max City-ija

Iako investitori u Hotel Valkane tvrde da nemaju nikakve veze sa susjednim nogometnim igralištem u izgradnji, stotine kubika kamena i zemlje s Valkana voze se na njihove posjede diljem Puljštine. Slično je i s trupcima šumice Lungomare koji su završili na njihovoj parceli, kraj njihovog trgovačkog centra. Naravno, mada je na terenu sve očito i jasno, investitori sve negiraju. Nakon kriminalne privatizacije, nezakonite sanacije, višemilijunske porezne prijevare i dirigirane urbanizacije, još jedna laž tek je nova epizoda Max muljanja koje traje već tri desetljeća


 
5 min
Dražen Majić ⒸFOTO: Manuel Angelini

Iako investitori u Hotel Valkane tvrde da nemaju nikakve veze sa susjednim nogometnim igralištem u izgradnji, stotine kubika kamena i zemlje s Valkana voze se na njihove posjede diljem Puljštine. Slično je i s trupcima šumice Lungomare koji su završili na njihovoj parceli, kraj njihovog trgovačkog centra. Naravno, mada je na terenu sve očito i jasno, investitori sve negiraju. Nakon kriminalne privatizacije, nezakonite sanacije, višemilijunske porezne prijevare i dirigirane urbanizacije, još jedna laž tek je nova epizoda Max muljanja koje traje već tri desetljeća

Kamioni Gajana Kopa kontroverzne trupce s Valkana odvezli su u Kamenolom Max, odmah do Trgovačkog centra Max Stoja. Podsjetimo, zemlja i kamen s gradilišta nogometnog igrališta oko kojeg se vodi spor između Republike Hrvatske i Grada Pule već se danima prevozi na Valbonašu, gdje se zatrpava lokva u vlasništvu tvtrke Valbonaša centar. Dio zemlje i kamena završio je i u Max-u.

Mogu se država i grad oko zemlje i stabala sudit koliko hoće, na Valkanama je jasno da su pravi gazde Dragan Šolak, Stevan Muidža i Zoran Kostić, vlasnik i menađeri tvrtke Hotela Valkane. Višak materijala, zemlja, kamen i trupci, završavaju tamo gdje oni odrede – pretežno na zemljištima u njihovom vlasništvu ili tamo gdje odgovara njihovim obližnjim biznisima.

Na pitanje kako to da su trupci, za koje aktivisti tvrde da se nezakonito izrezani, završili u kamenolomu Max, Zoran Kostić ponudio nam je sljedeći odgovor.

- Nikakve veze nemamo ni s trupcima ni sa zemljištem na koje se odlažu. Ako provjerite zemljišne knjige vidjet ćete da se radi o čestici koja je u vlasništvu Grada Pule, ustvrdio je Kostić. Usput je iskoristio priliku i održao nam malu lekciju.

- Koliko god papiri, inspekcijski nalazi, propisi i zdrav razum ukazivali da smo baš svaki put rekli istinu, vi ćete i dalje po svome, naglasio je Zoran Kostić, direktor više tvrtki u vlasništvu srpskog medijskog i telekom tajkuna Dragana Šolaka.

U potrazi za spomenutom istinom otišli smo do kamenoloma Max i u par minuta utvrdili da su trupci na parceli 5206/125 k.o. Pula koja se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo tvrtke Trgovački centar Max Stoja d.o.o

Je li moguće da Kostić ne govori istinu? Treba li vjerovati njemu ili vlasitim očima? Procijenite sami.

Na prvoj slici, kao orijentir, vidi se crveni stup kraj trgovačkog centra.

Na drugoj slici vidi se crveni stup i klimatizacijski uređaji na krovu Max-a.

Na trećoj slici sa Geoportala vidljivo je da su spomenuti uređaji u ravnini s parcelom 5206/125 koja se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo tvrtke Trgovački centar Max Stoja d.o.o.

Sasvim je jasno da se trupci s Valkana ne nalaze na gradskoj, već na Šolakovoj zemlji.

Ne radi se ovdje o nikakvom istraživačkom novinarstvu, trupci su u cijeloj priče tek sitan, ali bitan, detalj. Radi se o jednostavnom dokazivanju da Zoran Kostić u svojim službenim komunikacijama s pulskom javnošću ne govori istinu. Prevedeno - pravi nas budalama. 

Samo zato jer može, Kostić namjerno i svjesno govori neistine. Premijer bi rekao „reducira istinu”, predsjednik bi to opisao kao "gaslighting", narod bi jednostavno zaključio – laže!

To više i nije neka novost. Povijest muljanja u kamenolomu Max traje već 30 desetljeća i ima brojna poglavlja. Evo malog podsjetnika. Jer ponavljanje je majka znanja.

Prije svega, sporan je sam način kojim je cementara došla do svojih atraktivnih zemljišta diljem Puljštine (pa tako i kamenoloma Max) o čemu smo više puta pisali. Iz današnje perspektive notorni Miroslav Kutle za "naše" je dečke obični naivac u doživotnom bijegu.

Dodatno, još jednom valja podsjetiti i na činjenicu da je u kamenolomu najprije trebao biti pročistač za pulsku kanalizaciju, koji je onda maknut na Valkane a umjesto njega izgrađen je velebni trgovački centar. Kad se završi Hotel Valkane, pročistač putuje na Molo Carbone, sve u trošku pulskog građanstva. Jer, sada je jasno, pulske gradske vlasti svih boja pročistač šetaju tamo gdje Muidža kaže.

Pritom, tijekom svoje prenamjene kamenolom nikad nije saniran iako je to za cementaru bila zakonska obveza. Da stvar bude gora, investitori sanaciju nisu obavili, ali su je lažnim računima lukavo iskoristili za sudski dokazanu poreznu prijevaru. O tome smo napisali nekoliko članaka

Nadalje, u tom lažno saniranom kamenolomu naši su junaci - Šolak, Muidža i Kostić – političkim i inim donacijama uspjeli isposlovat dodatnu pozamašnu urbanizaciju. Ona se, gle čuda, dogodila upravo na parcelama koje je u iznimno spornoj privatizaciji prisvojila tadašnja cementara.

Ukratko, na državnim i gradskim parcelama niente, a na onim privatnim - stotine stanova. Kada se u Puli donose prostorni planovi i IDS i SDP i HDZ i Filip Zoričić zagrljeni u kolu plešu u ritmu tajkunove harmonike.

E sad, nije ni to dosta, izgleda da je Grad Pula preuzeo ranije spomenutu sanaciju te počeo dovoziti kamen i poravnavat kamenolom Max. Okoliš budućih elitnih stanova treba nekako uredit, najbolje o javnom trošku. Kamen s Valkana se dovozi na gradsku parcelu koja je u prostornom planu predviđena kao zelena površina. Puležani znaju, najbolja trava raste iz kamena.

Na susjednu, Šolakovu, dovezeni su i nesretni trupci iz nekadašnje šumice koju je sadila socijalistička mladež.

Socijalizam je propao, stigli su tajkuni: Faggian, Đorđević, Šolak&kompanija, svi sa svojim prokušanim poslovnim modelom: troškovi javni, profiti privatni i bajni. Moderno rečeno, na Stoji i Valkanama svjedočimo nekoj vrsti neformalnog javno-privatnog partnerstva. Trupci se dovoze na Šolakovu parcelu na kojoj je još vidljiva hipoteka HBOR-a. Kostić za tu i takvu parcelu mrtav ladan kaže: Ona je gradska. 

Susjedna cementara od koje je sve počelo još nije propala. Cinici s Baraka kažu: smrad Cementare mogu zaustavit samo Šolak, Muidža i Kostić kad im ugrozi profit na stanovima u Max-u. Odbrojavanje je već počelo, čuvajte se Španjolci!


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.