SUDBINA PULSKOG PRIOBALJA (dio 4.) Pročistač, Končarevo i Hidrobaza: "BIT ĆE VELIKOG NEZADOVOLJSTVA"

Nakon što smo u tri teksta analizirali prostorno-plansku dokumentaciju Grada Pule, vlasništvo i investicije koje se planiraju na priobalju najvećeg istarskog grada sve od Marine Veruda do Muzila, sumiramo preostale najvažnije punktove koje će promijeniti vizuru prvog reda do mora. Istražili smo što je sve prostornim planovima na bivšim vojnim područjima Hidrobazi i Sv. Katarini-Monumenti omogućila politika te analizirali pitanje vlasništva na lokaciji gdje bi se trebao graditi pročistač otpadnih voda, a koji je ovih dana opet u fokusu javnosti zbog fekalnog mulja koji bi se trebao zbrinjavati na Kaštijunu.

Slobodna zona - pročistač

Nekoliko desetaka metara od prvih kuća, u pulskom kvartu Stoja, točnije u Slobodnoj zoni luke Pula, u skorašnje bi vrijeme trebao niknuti uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV). Takav je plan. I to nakon što je nekadašnja IDS-ova vlast godinama kao idealnu lokaciju zagovarala Valkane. Iako je gradonačelnik Filip Zoričić na početku svog mandata zagovarao neku drugu lokaciju, udaljenu od stambenih jedinica, na posljetku je od te ideje odustao i prigrlio projekt svojeg prethodnika Borisa Miletića. Gradnja pročistača planira se, međutim, na zemljištu koje, izgleda, nije u vlasništvu Grada, odnosno gradskog trgovačkog poduzeća Luke Pula kako je zasad upisano u zemljišnim knjigama.

Naime, država tvrdi da se Luka Pula nezakonito upisala na zemljište unutar lučkog područja koje je, po svojoj naravi, pomorsko dobro i stoga ne može biti u ničijem vlasništvu. Država je spor pokrenula dok je direktor Luke Pula bio IDS-ovac Dalibor Suljević. U studenom 2019. godine Trgovački sud u Pazinu potvrdio je da je riječ o pomorskom dobru. Županijsko državno odvjetništvo je od Luke Pula još 2018. godine zatražilo mirno rješavanje spora, a u kojem se, između ostalog, navodi da je Suljević, kao odgovorna osoba, ignorirao sve pozitivne propise te da je Luka Pula jedino trgovačko društvo u Republici Hrvatskoj „od svih društava u javnim lukama-pravni sljedbenici bivših poduzeća luka, koji su nezakonito upisani kao vlasnici na lučkom području“. No, Suljević nije htio pristati na sporazumno prepuštanje parcela, pa je spor i dan danas u tijeku radi uložene žalbe na ranije spomenutu presudu Trgovačkog suda. Zbog toga je još uvijek nejasno kako će, ako će uopće moći, i pod kojim uvjetima, Grad takav sustav pročišćavanja otpadnih voda graditi na tuđem zemljištu te koliko će to korištenje, odnosno koncesija nad tim prostorom možebitno koštati.

Pa iako je zakonska procedura javne rasprave o studiji utjecaja na okoliš formalno zadovoljena u prosincu 2018. i siječnju 2019. godine, o pročistaču na Molo Carboneu u javnosti nije bilo puno govora. To potvrđuju i predsjednik Mjesnog odbora Sv. Polikarp-Sisplac David Demanuele (IDS) i nezavisna vijećnica tog MO-a Dragica Pršo. Dio zgrada u neposrednoj blizini budućeg pročistača pripada upravo tom MO, dok drugi dio, stambeno naselje barake, spadaju pod MO Stoja, a sam pročistač je smješten u zoni MO Stari Grad. Iako i Demanuele i Pršo pohvaljuju inicijativu gradonačelnika Filipa Zoričića da posjećuje i učestalo komunicira s Mjesnim odborima, o pročistaču, složni su, govora nije bilo.

- Nisam suglasan oko lokacije. Smatram da nije dobra. Preblizu je prvih kuća. To bi trebalo biti na udaljenijem mjestu. Pričao sam s ljudima iz kvarta, vox populi je istog stajališta. Lokacija je promašena, treba se naći neka alternativa, bit će velikog nezadovoljstva. I ovako je već narušena kvaliteta života zbog tvornice cementa koja je zdravstveno upitna. Nema jednog ulaza u Jeretovoj ulici gdje nije zabilježen neki slučaj onkološkog oboljenja. Protiv toga smo i ja i mještani mjesnog odbora. Bilo bi dobro da se to uzme u obzir i razmisli o nekoj drugoj lokaciji, rekao je predsjednik Mjesnog odbora Sv. Polikarp Sisplac David Demanuele.

Izgradnja pročistača ponovno je došla u fokus javnosti zbog sušionice fekalnog mulja koja bi se trebala nalaziti na Kaštijunu. Naime, mulj bi se na tamo s Molo Carbonea odvozio u cisternama koje bi danonoćno prometovale, što, uz smrad koji bi se potencijalno mogao širiti iz uređaja i buku, najviše zabrinjava stanare u blizini Slobodne zone. Iako je, dakle, pročistač dugogodišnji neostvareni projekt bivše IDS-ove vlasti, nastavlja ga, u istom paketu, i Filip Zoričić, unatoč neriješenom imovinsko-pravnom situacijom i građanskom neodobravanju kako njegove izgradnje nadomak kućama, tako i lokacije sušionice fekalnog mulja na Kaštijunu. Izmještanje potonjeg, kako se da iščitati iz odgovora Hrvatskih voda koje smo jučer objavili, ipak ne bi trebalo ugroziti realizaciju aglomeracije.

- Stoja je očito vrsta reciklažnog dvorišta gdje se trpa sve i svašta. Nikog se ništa nije pitalo ni za ovaj pročistač na Valkanama. Moj osobni stav je da bi vlast trebala više slušati građane. Logično pitanje je i mijenja li se lokacija zbog investitora u hotel na Lungomare?, pita se Dragica Pršo. Time je otvorila temu o 'seljakanju' pročistača kroz godine s jedne (ne)adekvatne pozicije na drugu u kojem je vidljiva sprega politike i investitora u Max Stoju i Valkane te varljivosti struke, o čemu je Istra24 već pisala početkom godine

Sv. Katarina-Monumenti – Končarevo

Na sjevernoj strani pulskog zaljeva, nasuprot brodogradilišta Uljanik, privodi se kraju realizacija dijela projekta Brijuni Rivijere u rukama tvrtke Kermas Istra kontroverznog poduzetnika Danka Končara. Međunarodni natječaj za Pinetu u Fažani, Hidrobazu u Štinjanu i Katarinu-Monumenti raspisan je još 2011. godine, a godinu poslije Končar je 27 hektara bivše vojne zone za izgradnju nautičko-turističkog kompleksa dobio na 50 godina.

Trebalo je deset godina da Končar otvori marinu koju je najavljivao za 2013. godinu, a zgotovljena je tek ove godine u travnju. Upravo su Katarina-Monumenti eklatantan primjer odnosa Vlade i lokalnih političara, s naglaskom na bivšeg župana Ivana Jakovčića koji je idejni začetnik Brijuni Rivijere i bivšeg pulskog gradonačelnika Borisa Miletića, prema nekadašnjim militariziranim područjima uz istarsku obalu. Sve stane u jednu riječ: turizam. Otvaranje bilo kakvom drugom obliku razvoja i proširenju tkiva grada ne dolazi u obzir. Cijelu zamisao mega turističkoj resorta vjerno prate prostorni planovi Grada Pule. Tako je u GUP-u na Katarini omogućena gradnja hotela s 200 postelja, koji je trenutno u početnim fazama izgradnje. Nakon toga Končar planira napraviti drugi dio marine, na prostoru kamenoloma, za suhe vezove.

Hotel trebao bi s jedne strane gledati upravo na Uljanik koji polako ali sigurno biva opkoljen elitnim turističkim projektima. S jedne strane Muzilom, s druge Katarinom i Monumentima. Ne tako davno upravo je Danko Končar bio najavljivan kao Uljanikova slamka spasa u formi strateškog partnera dok je Ivan Jakovčić u finskoj firmi Afarak, u kojoj je Končareva Kermas grupa najveći dioničar, bio član Nadzornog odbora i skupo naplaćivao svoje lobističke usluge. Isti taj Jakovčić odavno je rekao da Uljanik treba izmjestiti i svoj prostor na moru prepustiti turizmu. Naposljetku je škver koji je prehranio i izgradio veliki dio Pule zatvorio vrata, no jedan vid brodogradnje još se uvijek odvija na ime nove tvrtke Uljanik brodogradnja 1856 koju (54 posto vlasničkog udjela) sada želi kupiti češki holding CE Industries. Sudbina tog dijela pulske luke ostaje, dakle, nepoznanica jer tek ostaje za vidjeti koju djelatnost na umu ima novi kupac.

Hidrobaza - pitanje plaže i duljine koncesije

Krak Brijuni Rivijere zahvaća i priobalno područje između Valamarovog kampa Brioni i Valbandona – Hidrobazu. Još jedna bivša vojna nekretnina. Ova je u 98-postotnom vlasništvu države. Tamo se prostornim planovima omogućava turistički kompleks, hotel, kamp, turističko naselje (T1, T2, T3) s pogledom na otočje Brijuni, a na površini od 28,6 hektara. Kako je i navedeno u detaljnom urbanističkom planu 'Štinjan' iz 2015. godine, na Hidrobazi se dozvoljava gradnja do 16 metara visine, dopuštene su četiri etaže, a maksimalna površina izgrađenosti iznosi 10 tisuća četvornih metara. Najveći dopušten broj kreveta je 1.200.

Natječaj za Hidrobazu već je bio raspisan 2019. godine, ali koncesija od 50 godina nije, navodno, bila primamljiva zainteresiranim investitorima, a prema neslužbenim informacija to su u ono vrijeme bili francuska grupacija Bouygues i porečki Valamar, koji, dakle, u nastavku obale već ima kamp. Pola stoljeća je, prema svemu što se dosad moglo čuti iz Ministarstva državne imovine, premalo vremena za povrat uloženog. Među recima se dosad moglo iščitati da bi se u idući natječaj moglo ići na produljenje do 99 godina, na koliko se planira 'dati' i Muzil.

Osim toga, tu je istoimena javna plaža u koju je posljednjih godina uložena nemala svota novca Grada Pule i Ministarstva turizma, a koja se kroz nekoliko političkih okršaja na relaciji Pula-Zagreb pokazala kao možebitni bitan faktor za javljanje na natječaj. Naime, koncesija na plažu (pomorsko dobro) jedan od uvjeta koji dosad nije bio ponuđen na natječaju, što ne znači da ubuduće neće biti.

S obzirom na to da HDZ-ov direktor županijsko-državne tvrtke Brijuni Rivijera u čijem je portfelju Hidrobaza, Ivica Butorac, odbija razgovarati i odgovarati na upite novinarki Istre24, prenijet ćemo njegovu izjavu o plaži na Hidrobazi koju je dao novinarki Jutarnjeg lista Barbari Ban:.

„Pitanje pomorskog dobra ne znači ekskluzivnost ili zatvaranje plaže, niti Brijuni Rivijera razmišlja u tom pravcu. I ja se osobno kupam na Hidrobazi i volio bih se nastaviti kupati tamo. Ali ako ćemo govoriti o investicijama s četiri ili pet zvjezdica, kakve su tamo predviđene, moramo biti svjesni da svaki privatni investitor želi imati svoje sadržaje na plaži poput beach bara ili ležaljki. Interes svih trebao bi biti da se koncesijska odobrenja na sadržaje, a ne na samu plažu, daju u koncesiju investitoru. To je legitiman i razuman zahtjev. Otvoreni smo da se razgovara o sjevernom dijelu plaže na Hidrobazi jer je tako prostorno planski pozicioniran i sam projekt. Ali mi ne možemo time uvjetovati Grad“.