BOSONOGI PLANINAR DRAŽEN SELIMOVIĆ: Dođi sa mnom u prirodu na tri dana, osjeti stvarne strahove izlaskom iz hedonističkog načina života. I doista, onda svi nestanu...

Puležan Dražen Selimović, široj javnosti postao je poznat prošle godine kada je tijekom travnja plovidbom kajakom od Zadra u samo tjedan dana došao do Pule kada je osjetio mnoštvo pozitivnih iskustava. Povod za tu pustolovinu je bilo ispitivanje granica izdržljivosti, kaže nam, te navodi da je cijelo vrijeme imao podršku ljudi na kopnu, koji su mu pomagali u ovom jedinstvenom pothvatu.

Ono što Dražena ističe, je period godine koji nastupa nakon naporne turističke sezone u kojoj preko turističke agencije Go To Istria organizira izlete po istri, kada se može posvetiti onome što želi i vidi kao svoj životni moto, a to je bezuvjetno pomaganje drugim ljudima, bez nepotrebnog uplitanja u njihovu osobnost, da pronađu i osjete pravog sebe u ovom svijetu koji nas okružuje.

Naime, dovoljno je javiti mu se i on će vas u dogovoru odvesti na potpuno besplatan izlet u prirodu, bez obzira radi li se o jednoj osobi ili grupi.

Odmah ističe da u cijeloj priči nije bitan on, niti želja za bilo kakvim eksponiranjem, te navodi da bi volio kada bi razgovor s nama mogao proći, a da se previše ne dotakne njega, jer sebe u tome vidi samo kao alat, koji drugim ljudima otvara bezbrojne mogućnosti u spoznavanju vlastitih ciljeva.

Razgovor s Draženom ne bi bio moguć bez iznošenja važnosti uloge koju ima njegov pas, malena kujica Fleka, na svim njegovim putovanjima i općenito u životu, pa tako i u pustolovnoj plovidbi kajakom, pa i prelaženju velikog dijela Istarskog planinarskog puta ove zime, u trajanju od četiri dana i pređenih skoro 75 kilometara, a kojeg su prekinuli zbog surovih vremenskih uvjeta.

Na kajakarenju

"Flekica je kod mene došla nakon havarije koju je prošla u okolici Čakovca. Završila je u skloništu za životinje Snoopy u Puli, jer su voditeljice zlostavljanje pasa vidjele na društvenim mrežama, a ja sam tamo bio volonter. Kada je došla bila je jako pogođena s parazitima i jedva je preživjela, a sada imam psa koji je nevjerojatno snažan, snalažljiv i šarmira ljude te je vjerna suputnica u mojim avanturama. Toliko se je navikla na riječ 'pustolovina', da je dovoljno samo to izgovoriti i ona je spremna za pokret", kaže o Fleki.

Fleka na Istarskom planinarskom putu

Dražen bez ustezanja ogoljuje svoju prošlost, ukazuje da je u ranoj mladosti bio troublemaker, kada je često upadao u probleme, te je često osjećao agresiju, naročito prema kvartovskim silnicima i galamdžijama, kojima je želio dokazati da se tako ne smiju ponašati.

Kao događaj koji je prelomio njegov život, navodi suzu na majčinom licu, uzrokovana negativnim stanjem u kojemu je tada bio, a koja mu je ukazala da do promjene kod njega mora doći.

Draženova mama i Fleka na planinarenju

"Za sebe sam u osnovnoj školi mislio da sam neka 'faca', ali onda sam došao u sport, konkretno u Hrvački klub Istarski borac. Na treningu me je jedan kolega dobrano izbacao na sve strane, te mi pokazao da baš i nisam neka 'faca'. Tada je u mene ušla ona sportska disciplina, koja me je značajno promijenila.

Također u mlađim danima sam dobio priliku raditi s djecom u Domu za odgoj djece i mladeži gdje sam držao neke prezentacije, te smo postigli jako dobar rezultat, zato što sam ja bio jedan od njih, dečko s ulice. Nisam im bio dosadan kao neki profesori, te su razumjeli moj jezik. Naravno, tada nisam bio svjestan toga, ali s osvrtom shvaćam da je to bio razlog mog približavanja toj djeci i rezultata koje su postigli", prisjetio se rada s djecom u domu.

S vremenom je shvatio, da ono što dolazi od njega prema drugim ljudima je ništa drugo doli buđenje emocija, s doprinosom koji daje, bez ikakve prisile, te ističe da ljudi sami zatraže pomoć ako osjete potrebu, ali i navodi da ovakav njegov odnos s ljudima ne bi bio moguć bez ljudi koje smatra svojim blagoslovom.

- Počevši od mog trenera, učitelja, prijatelja, brata, mame, tate, psa, to je moje gorivo koje me pokreće, a ujedno i blagoslov. U svemu što radim s ljudima, nema niti jedan posto novca, i tek tada osjećam da mi granica nije nebo, već neka druga galaksija. Isti princip primjenjujem i s ljudima koji me kontaktiraju. Samo im ukažem da sve ono što ja mogu, mogu i oni, i baš zato, ove izlete na neki način, radim iza zatvorenih vratiju, bez dodira s javnošću, kako bi se osoba u svemu tome osjećala ugodno i opušteno, poručuje Dražen.

Da i njemu odlazak u prirodu i druženje u njoj pomaže u vlastitom rastu, podsjeća na primjeru da nekada nije moga niti knjigu pročitati, a danas jako puno piše.

- Tome je jako pridonijelo moje kajakarenje od Zadra do Pule, kada čovjek osjeti sve, od anksioznosti, straha i panike do sreće i ushićenja. Nakon toga sam osjetio da bi mogao napisati knjigu o tom događaju, kaže nam.

I baš ti osjećaji koje ljudi osjete u prirodi su nešto što on zagovara, te konstatira da u svakodnevnom životu stvaramo strahove iz ničega.

- Gdje god se okreneš imaš obilje, za piti i jesti, komforan život i napravimo dramu iz sitnica. Hoćemo li stići negdje u dogovoreno vrijeme ili što ćemo prije napraviti, sve nam postaje problem koji vodi anksioznosti i strahovima. I zato volim kazati ljudima koji su tako opterećeni, 'ajde dođi sa mnom u prirodu na tri dana, osjeti stvarne strahove izlaskom iz hedonističkog načina života. I doista, onda svi strahovi nestanu i povratak u svakodnevni život bude potpuno drugačiji, te ljudi osvijeste da se strahovi najčešće javljaju iz neznanja. Ono što je nekada bio problem, prestane to biti, veli nam, te nam opisuje kako je započelo njegovo hodanje po prirodi potpuno bosih nogu.

"Nije to nešto što sam planirao, jednog dana postati bosonogi planinar? To se dogodilo nakon jedne turističke sezone, jer u svom poslu organiziramo izlete po Istri, pa tako i s kajacima, kada cijelo ljeto provedem potpuno bos. Volim izazove, i prvi takav je bio popeti se bos na Učku, te sam ustanovio da to uopće nije problem, jednostavno sam uživao svaki korak, a prijatelji koji su tada bili sa mnom su moje kretanje opisali kao mačkino.

S prijateljima na Učki

Na vrh sam došao bez ijedne ogrebotine. Za natrag se uvijek obučem, jer prilikom silaska se puno više 'koči' te je puno zahtjevnije hodati bos", opisao je kako je krenulo bosonogo hodanje po planinama.

Odlazak u prirodu

Dražen ističe da ne bi volio da ljudi dobiju dojam da je on neustrašiv i hrabar te napominje da su povratne informacije ljudi s kojima je išao na izlete, ono što ga tjera naprijed, i daje mu energiju za dalje, a njihove iskaze o doživljenom smatra novcem kojim mu je plaćena njegova uloga u tom druženju.