Darovani konfeti, uvezeni u prigodne buketiće, s tilom i pokojim plastičnim cvjetićem te natpisom vjenčanog para, gosti bi kao dar s vjenčanja nosili kućama. Čuvali bi ih u vitrinama, a 70-tih i 80-tih znalo se na policama nakupiti i na desetke ovakvih buketa. Tijekom godina mnogi su se svojih zaliha konfeta riješili pa oni ostaju samo kao sjećanje u memoriji 'starijih' * Na njih je, na nedavnom znanstvenom skupu "Crtice iz povijesti Kanfanarštine" podsjetila Nives Tomišić, autorica rada "Narodni običaji, opačine i spačke, praznovjerja"
Darovani konfeti, uvezeni u prigodne buketiće, s tilom i pokojim plastičnim cvjetićem te natpisom vjenčanog para, gosti bi kao dar s vjenčanja nosili kućama. Čuvali bi ih u vitrinama, a 70-tih i 80-tih znalo se na policama nakupiti i na desetke ovakvih buketa. Tijekom godina mnogi su se svojih zaliha konfeta riješili pa oni ostaju samo kao sjećanje u memoriji 'starijih' * Na njih je, na nedavnom znanstvenom skupu "Crtice iz povijesti Kanfanarštine" podsjetila Nives Tomišić, autorica rada "Narodni običaji, opačine i spačke, praznovjerja"
Na istarskim pirevima nekada su se zrak, osim riže, bacali i konfeti. Djeca bi ih skupljala po podu i jela. Mnogi se i dan danas živo sjećaju te sreće kada bi na trgovima dočekali svadbenu povorku. Znali su da će se, ako samo budu strpljivi, osladiti ovim slatkišem. A slatkog tada nije bilo kao danas.
Konfeta ili kunfeta bilo je više vrsta: badem obložen bijelom glazurom ili konfet bez badema. Kasnije su u modu došli konfeti u bojama koji su se najčešće kupovali za krštenja; plavi za dječake, a rozi za djevojčice. Danas dolaze u svim bojama, čak punjeni čokoladom, no sve se manje vide na svadbama. U zrak se češće bacaju šareni papirići istog naziva.
U Istri 60-tih i 70-tih godina konfeta nije bilo pa se po njih odlazilo u kupovinu u Trst. Puljani su, doznajemo, rado pohodili nekoliko trgovina koje su prodavale ove slastice u tršćanskim uličicama prema Piazzi Unita d'Italia.
Osim konfeta kupovale su se 'preko granice' i vjenčanice i odijela za pir. Puljani će se sjetiti i slavne trgovine vjenčanica "Marija" u Prvomajskoj (sadašnjol ulici Sergijevaca) u kojoj se se desetljećima prodavale vjenčanice, a mlade su po ručno šivane svečane haljine dolazile s prostora cijele bivše Jugoslavije.
Darovani konfeti, uvezeni u prigodne buketiće, s tilom i pokojim plastičnim cvjetićem te natpisom vjenčanog para, gosti bi kao dar s vjenčanja nosili kućama. Čuvali bi ih u vitrinama, a 70-tih i 80-tih znalo se na policama nakupiti i na desetke ovakvih buketa. Tijekom godina mnogi su se svojih zaliha konfeta riješili pa oni ostaju samo kao sjećanje u memoriji 'starijih'.
Na njih je, na znanstvenom skupu "Crtice iz povijesti Kanfanarštine" u organizaciji Udruge Dvegrajci i Općine Kanfanar, nedavno podsjetila i Nives Tomišić, autorica rada "Narodni običaji, opačine i spačke, praznovjerja".
U njemu je prikazala narodne običaji i crtice neimaštine, opačine i spačke koje su u to vrijeme mladi činili i razna pučka praznovjerja koja su se prenosila i primjenjivala.
Kazivači su joj bili Anton Meden (Udruga za očuvanje i promociju nasljeđa Dvegrajci), Marčelo Marić (profesor i inovator) Mario Červar (ing.elektrotehnike-bivši načelnik Općine Kanfanar.)
Jedan dio rada posvećen je upravo vjenčanjima. Svadba i vjenčanje oduvijek su zanimljiv događaj praćen emocijama, koji je zahtijevao i određene pripreme pa tako i u Istri.
U Kanfanaru se znalo da na Pinkolovici stanuje Nives Meden koja izrađuje poseban kolač - Pandešpanju, posebnu vrstu torte namijenjenu baš ovakvim svečanostima. Meden je, navodi se u radu, imala ogroman broj narudžbi zainteresiranih iz Kanfanara i cijele okolice.
Recept koji daje posebne rezultate najčešće je tajna i svaka je obitelj s generacije na generaciju prenosila svoju okušanu recepturu. Pandešpanja se koristio i za razne druge proslave poput krštenja, krizme i drugih blagdana.
- Poznato je da mladoženja ne smije vidjeti mladu u vjenčanici prije vjenčanja jer to nosi nesreću. Drži se da ovo vjerovanje vuče korijenje u davnim vremenima kada su bili brakovi dogovoreni, priča Nives.
Kako dodaje, vjerovalo se da bi mladoženja mogao odustati kada vidi mladu koju su mu već odabrali roditelji. U crkvu i općinu išlo se u istarskim mjestima u koloni koju je predvodio mladoženja i harmonikaš, a mlada se s kumom nalazila na kraju povorke. Po završetku obreda vjenčanja djeca i odrasli su čekali bombone (kunfete, konfete) koji su inače bili simbol bračne sreće, pripovijeda Nives.
Darovati na vjenčanju kutijicu sa confettima simbol je plodnosti i blagostanja.
Confette su u 15. stoljeću počele proizvoditi opatice iz samostana Santa Chiara u talijanskom gradu Sulmona. Još ih Boccaccio spominje u svom Decameronu. I Goethe je svojoj supruzi darovao škrinju prepunu confetta s bademom.Tradiciju proizvodnje confetta imaju Italija, koja se smatra domovinom ove slastice (One s bademom u općini Avola da Sicilia), Španjolska i Francuska.
Bijeli confetti simboliziraju čistoću, a dvije polutke badema zajedništvo para koje čvrsto veže sloj šećera, stoga se tradicionalno koriste za vjenčanja
Grad Sulmona u Italiji se smatra glavnim gradom proizvodnje confetta. U Sulmoni je izgrađeno čak devet tvornica ovog prigodnog slatkiša. Slavna je delicija dobila i svoj muzej, Museo dell'Arte e della Tecnologia Confetteria, koji se smatra nacionalnim spomenikom.
Konačnu potvrdu statusa svadbenog bombona confetti su doživjeli 1896. godine za vjenčanja budućeg talijanskog kralja Vittoria Emanuelea za crnogorsku princezu Jelenu kada su uzvanici mladom paru na dar donijeli upravo bombonijere s confettima.
- Ako je netko u Istri ušao u brak po drugi put, tada su im na dan vjenčanja, najčešće je to bilo subotom kada su se svatovi okupili, pred kuću došli mještani, prisjeća se Tomišić tradicije.
- Lupali bi po raznim predmetima: loncima, padelama, poklopcima...zviždali na pištaljke i stvarali nesnošljivu buku. Sjećam se kako se oko kuće i dvorišta Katice Trapičke „Trap“ kada se preudala silno lupalo i zviždalo. Marčelo Marić se sjeća da su u sličnoj prilici poznaniku priuštili pravu zabavu - bezbroj limenki spojili su na žice ili špage u obliku grozda i tako lupali (rompali) na dan njegovog vjenčanja. Stvaranje buke je ilustrativna uloga, apotropejski postupak i simbol praznovjerja.
Nekima se cijelu noć lupalo po limenoj bačvi (fušto), navodi Nives u radu.
- Za razliku od ovih koji bi po nekoliko puta sklapali brakove, moja nona Marija Krizmanić Funčić rođena 1896. godine pričala nam je svoju štoriju.
„Sinko, mi smo se uženili. Ni bilo ni luče, samo kandele eli svića na petrolio (tribalo je i njega kupiti a šoldi ni bilo). Prvu bračnu večer, moj muž Mate je već bija u postelji, a mene je bilo strah poj u postelju š njin. Zva me je:
Ala šu Marija, ča greš eli ne?
A ja san bičve zuvala i jopet ubuvala samo da ne gren u postelju.
Marija, koliko se to prontivaš, ala šu", prisjeća se u radu Tomišićnoninih priča iz djetinjstva.
Recept je vrlo jednostavan, pri čemu je osnovno pravilo da se koristi koliko jaja toliko žlica šećera te 2/3 brašna.
Obavezna je korica neprskanog limuna koja služi kako bi se ublažio okus jaja. Poželjno je koricu limuna malo krupnije naribati, kako bi se osjetila u kolaču.
Originalno pandišpanj se radi od 12 jaja, no možete ga se raditi u odgovarajućem omjeru jaja i šećera i u manjoj količini. Može se peći u bilo kojem kalupu, pa tako i u standardnom kalupu za tortu.
Sastojci:
Priprema:
Miksati (tuči) jaja i šećer s naribanom koricom limuna 15-20 minuta dok se volumen maksimalno ne poveća (pjenasta svjetložuta smjesa). Polako prosijavajući, dodati brašno i lagano promiješati pjenjačom da se sjedini.
Izliti u namašćeni i pobrašnjeni kalup i staviti u zagrijanu pećnicu na 200 stupnjeva Celzija. Smanjiti temperaturu na 150 stupnjeva i peći oko 60 minuta.
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Podaci policije su potvrdili ono što je svaka razumna osoba mogla i sama zaključiti: radnici iz Indije, Bangladeša, Nepala i Filipina, koje su mnogi upoznali kao vrijedne i poštene radnike, ove godine u Puli nisu počinili nijedno kazneno djelo * Sutra: Analizirali smo policijsku statistiku vezano za slučajeve silovanja u Puli. U većini slučajeva žrtva poznaje nasilnika * U sutrašnjem intervjuu za Istru24 saborska zastupnica Dušica Radojčić govori o planovima za predstojeće lokalne izbore, ali i otkriva kako će Možemo! osim Pule i Pazina na izbore izaći i u još nekim istarskim gradovima
I aktualna zamjenica gradonačelnika, Federika Mohorović Čekada, kandidarana je za novi mandat
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
