DIGNANO KOJI NIJE VODNJAN: Kratkim putovanjem u Furlaniju otkrivamo sličnosti i razlike između dva istoimena mjesta

Udaljen oko dva i pol sata vožnje automobilom, 204 kilometra sjeverozapadno od Vodnjana, čije ime na talijanskom glasi – Dignano, nalazi se… Dignano. Toponim je istovjetan onome istarskog gradića, ali su područje, povijest pa i etimologija samog naziva potpuno drugačiji.

Nalazimo se u talijanskoj regiji Friuli Venezia Giulia, u zapadnom dijelu „provincije“ (kotara) Udine, tamo gdje se pitoma ravnica gotovo neprimjetno uzdiže do 112 metara nadmorske visine na kojoj se smjestio Dignano del Friuli.

Kraj je vrlo lijep, ugodan oku i raspoloženju, a naselje se nalazi neposredno uz obalu rijeke Tagliamento (na dijalektu Tiliment) koja je sa svojih 170 kilometara najvažnija rijeka u Furlaniji. U pozadini, na sjeveru i sjeverozapadu, krajobraz krasi planinski vijenac Karnijskih Alpa i Cadore, u sivo-plavim bojama ljeti i bijelih vrhova gora zimi.

Most na rijeci Tagliamento i Karnijske Alpe

Na tom se području, u samoj blizini Dignana, nalaze se dva urbanistički vrlo lijepa mjesta, koja su zbog svojih specifičnosti poznata širom svijeta: zapadno, odmah s druge strane rijeke Tagliamento, ali već u provinciji Pordenone, nalazi se Spilimbergo u kojem djeluje vrlo poznata i međunarodno priznata škole mozaika. Sjeveroistočno, 10 kilometara udaljen od Dignana, na brdašću se smjestio slikovit gradić San Daniele del Friuli, jedna od talijanskih prijestolnica pršuta. Kad se približavate mjestu, pršutarne su svuda oko vas.

Općina Dignano del Friuli broji 2300 stanovnika (područje istarskog Vodnjana ima oko 5800 žitelja, od čega oko 1500 živi u samom gradiću) razasutih u četiri zaseoka i naselja koji se okomito razvijaju duž toka Tagliamenta. Južno od Dignana nalazi se Bonzicco, sjeverno su Vidulis i Carpacco. U potonjem se održava održava lokalno vrlo posjećena gastronomska manifestacija "Sagra del frico", posvećena „friku“, jednom od tipičnih jela Furlanije. Riječ je o hrskavom jelu od krumpira, luka i sira Montasio.

Lokalno se gospodarstvo temelji na poljoprivredi, a dijelom i na industriji. Jugoistočno od Carpacca nalazi se mala poduzetnička zona s proizvođačima prehrambenih proizvoda (slatkiši) i obuće, a tu su i tvrtke za elektrotehničko projektiranje i opremanje te cestovni prijevoznici.

U muralu na trgu Plebiscito alegorija rada na polju i na rijeci

Tagliamento, rijeka koja kroji mjesnu sudbinu

Kroz povijest rijeka je Tagliamento, u dobru i u zlu, odigrala središnju ulogu u životu žitelja Dignano del Friuli. Konkretno, s jedne su strane njegove vode činile polja plodnima te su napajale mlinove od koji su energiju crpile razne zanatske i obrtničke radionice i manufakture (tekstil, obrada željeza, prehrana), a oblutci korita rijeke korišteni su, a ponekad se još koriste, kao građevinski materijal za izgradnju kuća, kojih u mjestu i dan danas ima podosta.

Jedna od mnogih kuća za koje su kao građevinski materijal korišteni obluci s korita rijeke Tagliamento

No, s druge strane, rijeka je vrlo često pokazala i svoju razornu moć: kroz povijest poplava je bilo bezbroj, a ona iz 1276. potpuno je uništila Dignano.

U zadnjih tisuću godina, gotovo u svakom stoljeću dogodilo se barem šest-sedam razornih poplava, a već 1327. Vodnjan je ponovno stradao, a, mudro i neizbježno, kada je gradić obnovljen, nanovo je izgrađen nešto dublje prema unutrašnjosti, pomaknuvši ga sa same obale opasne rijeke. Posljednja velika poplava dogodila se 1966. godine, kada je u Furlaniji poginulo 15 ljudi a pet tisuća ostalo bez svojih krovova.

Rijeka Tagliamento

Srećom, područje nije stradalo u velikom potresu magnitude 6.5 koji je 6. svibnja 1976. godine, s epicentrom kod mjesta Gemona u blizini Udina, pogodio dobar dio Furlanije. Tada je poginulo čak 990 osoba, a više od 100.000 ljudi ostalo je bez svojih domova.

Uz rijeku Tagliamento povezana je i izgradnja mosta koji je svečano otvoren 19. kolovoza 1923. Stota godišnjica ovog velikog i tehnički inovativnog zahvata koji je omogućio kretanje ljudi i robe prema desnoj obali Tagliamenta nedavno je proslavljena, no, nakon stotinu godina, objasnili su nam u Općini, most je postao uzak i neadekvatan za sadašnji režim prometa, te su u planu njegova obnova i proširenje.

Stogodišnji most na rijeci Tagliamento

U svakom slučaju, dolina Tagliamenta okruženje je iznimne ljepote, pogodno za lagane šetnje i vrlo zanimljivo za sve one koji vole geologiju, faunu i floru. Vrtače kod Bonzicca i šume u predjelu Vidulis odredišta su ugodnih izleta.

Još jedan Dignano kojeg njegovi žitelji zovu "Dignan"

U Dignano del Friuli stigli smo u vrlo vrućem kolovoškom danu; na ulicama, kao i posvuda za paklenih dana, bilo je malo ljudi; pored jakog sunca, i savršena bijela boja stupova župne crkve sv. Sebastijana dodatno je osvjetljavala trg Piazza del Plebiscito, koji nam se učinio kao središnje mjesto naselja čija raspršena urbanistička struktura ne uključuje geometrijski pravilnu mrežu cesta s nekoliko jasno određenih trgova.

Bijeli neoklasični stupovi župne crkva sv. Sebastijana

“Dok u cijeloj općini živi oko 2300 stanovnika, samo mjesto Dignano broji oko 700 stanovnika”, rekao nam je tajnik općine Alessandro Bertoia, “ali je ipak baš Dignano općinsko središte, premda je Carpacco, s oko 1000 stanovnika, veće naselje”. S Bertoiom, koji nas je usprkos našoj nenajavljenoj (točnije: neuspješno najavljenoj) posjeti dočekao iznimno ljubazno, odmah smo razjasnili da žitelji Dignana del Friuli, baš kao što to biva u istarskom Dignanu, svoj lokalitet označavaju imenom „Dignan“, bez slova "o" na kraju. I baš kao i vodnjanski Talijani koji još uvijek čuvaju svoj „istriotski“ dijalekt, tako i žitelji Dignana na Tagliamentu jako drže do svog narječja, i to u mjeri da je itekako živo i prisutno u svakodnevnoj komunikaciji, pa i u radnom okruženju i administraticiji ,a ne samo u prigodama kulturne ili folklorne „ekshumacije“.

Tajnik općine Alessandro Bertoia

Ta je specifičnost prepoznata i na institucionalnoj razini: temeljem odluke Vlade Autonomne regije Friuli Venezia Giulia od 3. kolovoza 2001. godine, općina Dignano uključena je u teritorijalno područje zaštićenog furlanskog jezika, stoga je potrebno govoriti o jeziku, a ne o dijalektu.

Muncipio, sjedište općinske uprave

Furlanski jezik koji se govori u Dignanu jedna je od varijanti srednje-istočnog furlanskog, a mjesto je poznato i po tome što se u njemu rodio Jacopo Pirona, autor Rječnika furlanskog jezika (Vocabolario della lingua friulana) i osnivač Gradskog muzeja u Udinama (Museo civico di Udine).

Ingan i Attinianun

Ime grada, uporaba dijalekta (premda je riječ o dva različita dijalekta), činjenica da su oba pripadala Republici Veneciji (Dignano d'Istria od 1331. do 1797., Dignano del Friuli od 1420. do 1797.), barokna župna crkva (San Sebastiano u Dignanu, sv. Blaž u Vodnjanu) te važnost poljodjelstva kroz povijest karakteristike su koje spajaju dva istoimena mjesta.

Središnja ulica pape Ivana XXIII

Ali mnogo je tu i razlika: područje Vodnjana u Istri, u rimsko je doba bilo naseljeno sjedilački (Praedium Athenianum), dok je ono furlanskog Dignana, i pored pronađenih ostataka rimske vile u Vidulisu (na području općine Dignano del Friuli), bilo tranzitno područje, "stanica za razmjenu umornih sa svježim i odmorenim konjima na proputovanju prema sjeveru", objasnio nam je gradonačelnik Vittorio Orlando koji, ljubazno se vrativši u gradsku vijećnicu kako bi popričao s nama, na kraju nam je razgovora uručio lijepu i dragocjenu monografiju „Dignano“ koju je uredio Giuseppe Bergamini.

Gradonačelnik Vittorio Orlando

Podrijetlo toponima je također različito: oba su naziva “predijalna” (oni koji su u rimsko doba izvedeni od antroponima, odnosno potječu od osobnog imena zemljoposjednika, vlasnika područja), ali ime istarskog Vodnjana temelji se na Athenianum koji je kasnije postao Attinianum (prvi pisani dokument datira iz 1150. godine), dok ono furlanskog Vodnjana potječe od drugačijeg osobnog imena zemljoposjednika.

Pieve di Engan pojavljuje se u dokumentu iz 875. godine u kojem se spominje crkva Santa Maria Maggiore koja danas nosi naziv "Pieve dei SS. Pietro e Paolo". Stoljeće kasnije toponim se mijenja u Ingano (974.) i Ingan (do 1219.), da bi 1446. konačno postao Dignano.

Kad već govorimo o nazivima, po pitanju hrvatskog naziva Vodnjan valja spomenuti da su neki istarski hrvatski dijalekti nekada (a neki i danas, a i primorsko-goranski i zagorski) poznavali uporabu slova „v“ umjesto slova „u“, stoga se „ići u Dignan“ izgovaralo „ići v Dignan“, točnije „va Dignan“, te otuda, vremenom – Vodnjan.

Jedan od barova u Dignanu

Različito je i porijeklo stanovnika. Ako su tipična prezimena istarskog Dignana Biasiol, Bonassin, Cerlon, Delton, Delzotto, Derocchi, Fioranti, Giachin, Pinzan ona furlanskog Dignana su, kako nam je rekao tajnik Bertoia, Orlando, Bisaro, Picco, Cimolino, Zolli. Prilikom obilaska groblja (a to je „đir koji preporučamo svima onima koje zanima povijest mjesta koje posjećuju po prvi puta) također smo utvrdili raširenost prezimena Lupieri, Cantarutti i Fabris, tipično furlanskih, ali prisutnih i na našim prostorima, pa i u varijanti Kantaruti.

Via Udine, glavna prometnica kroz mjesto

Filande, predionice svile

U oba Dignana, odnosno Dignanu i Vodnjanu, stoljećima je glavni izvor preživljavanja bila poljoprivreda. U Istri se ona još uvijek temelji na vinovoj lozi, maslinama i povrću, dok se u furlanskom Dignanu uzgajaju žitarice, kukuruz, pšenica, soja. “U prvoj polovici 20. stoljeća”, objasnio nam je gradonačelnik Orlando, “poljoprivreda više nije bila dovoljna za dostojanstven život, pa se dogodio fenomen iseljavanja. Iz Dignana i Bonzicca odlazilo se u Ameriku, Kanadu, Argentinu i Australiju, iz Carpacca u Francusku i iz Vidulisa u Švicarsku. To se događalo i ranije, nakon što je, zbog požara, 1878. privremeno prestala raditi predionica svile“.

Filanda, predionica svile

Doista, predionice u kojima se proizvodila svila bile su isplativije, premda treba spomenuti da su, pored djevojaka i žena, radile i djevojčice od 12 godina, da bi tek 1940. prag za zapošljavanje bio podignut na najmanje 14 godina.

Na vlastitom polju obitelji su uzgajale dudove (moràr), i to u blizini livada i gotovo uvijek na rubnim granicama svojih posjeda. Ova biljka daje list za primarnu ishranu dudovog svilca (svilena buba) iz kojeg se potom, preradom u predionicama, dobiva dragocjena svilena tkanina.

Danas je predionica areheološki primjer industrijske arhitekture

Predionicu u Dignanu, na lijevoj obali rijeke Tagliamento, sagradila je 1857. godine obitelj Fabris. Sastojala se od velike zgrade na 3 etaže s kosim krovom i visokim dimnjakom. Još jedna predionica nalazila se u Carpaccu i obje su radile do pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Sada su to "arheološki" primjeri industrijske arhitekture koji čekaju adekvatnu valorizaciju.

Dvije vrlo zanimljive crkve

„Žene koje su radile u predionicama zarađivale su relativno dobro i često su davale donacije za namještaj, opremu pa i umjetnine mjesnih crkava“, ispričao nam je župnik Giuliano Del Degan koji nastoji što bolje dovesti u red opremu crkva nakon što su sedamdesetih godina prošlog stoljeća bile predmetom krađe, a lopovi su znali što traže pa su ukrali kipove svetaca, slike i druge dragocjenosti.

Župnik Giuliano Del Degan

Velečasni Del Degan nas je najprije upoznao sa župnom crkvom svetog Sebastiajna, koja se nalazi u središtu mjesta i vrlo je dojmljive, svečane unutrašnjosti.

Unutrašnjost crkve sv. Sebastijana

Sagrađena u 18. stoljeću u baroknom stilu, čuva prekrasne orgulje i krasi je jedan od najdragocjenijih drvenih oltara u Furlaniji.

Drveni oltar crkve sv. Sebastijana

Svojim vanjskim volumenima ova je crkva, premda je manja od sv. Blaža, glavni "fizionomski" vizualni marker grada.

U sklopu crkve nalazi se i zavjetna kapelica Bezgrješne Marije koja je podignuta u znak zahvalnosti što područje nije stradalo od učestalih bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata.

Zavjetna kapelica Bezgrješne Marije

Neposredno izvan centra nalazi se crkva svetih Petra i Pavla iz 9. stoljeća koja jedna je od najstarijih župnih crkava u Furlaniji.

Grobljanska crkva svetih Petra i Pavla ima veliku baštinsku vrijednost

Ta je grobljanska crkva, oblikovana u romaničkom stilu, s dobro očuvanim zvonikom i vrlo lijepim interijerima, pravi umjetnički dragulj.

Freske iz 18. st. krase obodni zid lijevog broda crkve

Svod kora apside ukrašen je kasnogotičkim freskama (djelo Giampietra da Spilimberga iz 15. stoljeća), dok se u lijevom brodu pojavljuju četiri freske iz 18. stoljeću.

Kasnogotičke freske svod kora apside

Suradnja Dignana i Vodnjana

Što se tiče odnosa između Dignana i Vodnjana, do sada nije došlo do bratimljenja ili posebnih odnosa prijateljstva. No, kako nam je rekao bivši gradonačelnik Riccardo Zuccolo, pokrenuti su prvi oblici suradnje u koje su uključene škole.

Unutrašnjost sjedišta Općine

Pročelnica za društvene djelatnosti i opću upravu Grada Vodnjana Nensi Giachin Marsetič  nam je potvrdila da se u listopadu 2016. godine dogodio posjet Furlanaca Vodnjanu, dok su Vodnjanci obalu Tagliamenta pohodili u svibnju 2017. godine.

Gradska knjižnica i osnovna škola

„Iako mislim da neću moći biti među pokretačima, budući da se ne namjeravam ponovno kandidirati na izborima iduće godine, vrlo rado gledam na nove oblike suradnje između Dignana i Vodnjana“, rekao nam je gradonačelnik Orlando. Na tragu mu je i Edi Pastrovicchio, gradonačelnik Vodnjana, koji je suradnju i posebne odnose spreman podržati. Živi bili pa vidjeli.