Od „biljke“ do saborskog zastupnika– tako bi se ukratko mogao opisati životni put Puležana Dominika Janovića, apsolventa novinarstva kojem su liječnici davali vrlo nepovoljne zdravstvene prognoze. Snagom volje i napornim vježbanjem, prebrodio je sve barijere, od pomagala zadržao tek štap, pokrenuo je blog za pomoć osobama s invaliditetom HendiCapppo, a borbu za njihova prava misli nastaviti u – Hrvatskom saboru
Od „biljke“ do saborskog zastupnika– tako bi se ukratko mogao opisati životni put Puležana Dominika Janovića, apsolventa novinarstva kojem su liječnici davali vrlo nepovoljne zdravstvene prognoze. Snagom volje i napornim vježbanjem, prebrodio je sve barijere, od pomagala zadržao tek štap, pokrenuo je blog za pomoć osobama s invaliditetom HendiCapppo, a borbu za njihova prava misli nastaviti u – Hrvatskom saboru
- Moji problemi počeli su od trenutka kad sam došao na svijet. Rođen sam, naime, tri mjeseca ranije, i to s oštećenjima na mozgu jer sam tijekom poroda ostao bez kisika, pa sam se rodio s cerebralnom paralizom. Doktori u pulskoj bolnici mami su rekli da ću doslovce ostati „biljka“, međutim ja sam od malih nogu krenuo na vježbe u Dnevni centar za rehabilitaciju na Verudi što je uvelike doprinijelo mom razvoju. Po naravi sam dosta inatljiv i kad god su mi rekli da nešto ne mogu, ja sam baš to htio napraviti, pojašnjava nam svoju životnu filozofiju ovaj dvadeset petogodišnji Puljanin sa zagrebačkom adresom.
Dominik Janović je diplomant novinarstva koji je već prošao brojne nacionalne redakcije, iako ga najviše zanima radio. Na pulskom Maestralu odradio je jednu ljetnu sezonu te se pritom zaljubio u taj medij i ujedno savladao tehničku i praktičnu stranu posla.
Krajem srednje škole shvatio je da želi biti isključivo novinar, a dosad ga je, zbog invaliditeta, odbila samo jedna zagrebačka redakcija. Diplomski rad koji upravo dovršava nosi naziv „Iskustvo novinara s osobama s invaliditetom“.
- Pričali su mi da od toga nema kruha, da ću se napatiti… ali ja se nisam dao. Osobe s invaliditetom znaju upasti u tu zamku samosažalijevanja i traženja isprika zašto nisu dobile neki posao. Mislim da nijednog mog urednika nije bilo briga šepam li ja, već znam li napraviti priču i kako pišem.
S vremenom sam se specijalizirao za socijalne teme. One nisu baš interesantne javnosti, ali jesu meni. Trenutno radim na jednom važnom projektu na temu nepravde i autizma, a koji bi mogao značiti veliku prekretnicu.
Nakon Studentskih novina prešao sam u Jutarnji list gdje sam stekao jako puno znanja, a sad sam trenutno u Večernjem, prepričava nam kolega Janović.
Sam će za sebi reći da je izrazito tvrdoglav, no ta se osobina, u njegovom slučaju, pokazala više no poželjnom.
- Jednom su mi roditelji rekli da ne mogu ići sam u trgovinu. E, onda sam svaki dan išao u trgovinu i trošio novac na gluposti, samo da bih im dokazao da ja to mogu. Nisu oni meni zabranjivali, ali bi mi znali reći: Pa dobro, vidjet ćemo sutra. Možda ćeš moći… Prodavali su mi priču, ali ja se nisam htio predati.
Vježbom, radom i trudom, došao sam najprije do one starinske hodalice na četiri kotača, pa sam krajem osnovne škole prešao na hodalicu s tri kotača. Tad sam skužio da mogu i na štake. Najprije sam koristio dvije štake, pa jednu i, evo, sad sam na ovom mom štapu. Uvjeren sam da ću, jednom kad skinem kile, maknuti i taj jedan štap. Znate zašto? Jer mi kažu da to i nije baš moguće. Znači, moguće je, veli vedro Janović.
I u redakciji su mu znali reći da ne mora ići na terene pa je nakon toga, pogađate, na terene išao po kiši, snijegu i svim mogućim i nemogućim vremenskim prilikama.
Dominik JanovićKad god dođem na pressicu, svi pogledi budu uprti u mene, ali ja se ne dam smesti. Dapače, shvatio sam da je moj štap sredstvo koje bi trebao imati svaki novinar. Ja lijepo na Plenkovićevu konferenciju dođem kao gospodin sa štapom, svi mi se miču, i ubrzo se probijem do prve linije. Nitko mi ništa ne kaže u strahu da će ih Bog kazniti (smijeh). Ne možeš invalida maknuti, čovječe
No, na svoja ograničenja nije oduvijek gledao s ovolikom dozom humora i ležernosti.
Osnovnu školu Dominik je pohađao na pulskoj Verudi koja, prisjeća se, nije imala nijednu arhitektonsku barijeru za osobe s invaliditetom, no Dominik je u to vrijeme imao svoje osobne mentalne barijere.
- Pokušavao sam prihvatiti samog sebe, ali sam usput sve ostale odbacivao. Ako bi se netko zezao na moj račun, ja bih se uvrijedio i bio bih svadljiv. Bio sam jako negativan, prepun frustracija, zabrinut hoću li ikada imati curu… Onda sam skužio da nešto kod mene ne valja, da nemam nijednog prijatelja, i da nije moguće da je cijeli svijet u krivu, a ja u pravu.
Tada sam krenuo kod psihologa i počeo shvaćati kako je sva moja negativa bila posljedica mog nezadovoljstva vlastitim stanjem. Potom sam si rekao: Stanje ti je vrlo vjerojatno nepromjenjivo. Imaš dva izbora - biti biljka ili pokazati svima da se može! Odabrao sam ovo drugo jer znam da, bez obzira na okolnosti, uvijek iz svega možeš izvući nešto dobro. Samo ako želiš, kaže Dominik.
U srednjoj školi bio je već dosta opušteniji. U pulskoj je Lipi, kaže nam, stekao brojne prijatelje, doživio prve izlaske, pa i pijanstva.
Dominik JanovićMeni nikad, kad sam bauljao pripit, nitko nije rekao ništa loše, nego me samo žale kako teško hodam (smijeh). A ja onda još izmislim neku priču i šalim se na svoj račun. Šteta bi bilo ne iskoristiti tu šansu, zar ne? Kad se rodiš s invaliditetom, imaš Božju dozvolu za zafrkavanje na svoj račun. Meni nitko ne može reći: Ajde, šuti, ne znaš ti kako je njima… jer ja znam kako je njima!
Nakon što je na društvenim mrežama uočio objave osoba s invaliditetom u kojima se sažalijevaju te pišu kako im nedostaje ljubavi i slično, odlučio je da mora učiniti nešto čime bi im objasnio da prvo moraju očvrsnuti, te izgraditi i zavoljeti sami sebe.
- Tako je nastala moja Facebook stranica, a kasnije i blog, HendiCappo gdje ja kroz zafrkanciju, ponekad i malo grubu, želim ljudima objasniti da oni upravljaju svojim hendikepom, a ne obrnuto. Uskoro krećem i s You Tube kanalom na istu temu.
Okuražila me mama jedne djevojke iz Zadra. Naime, javila mi se i ispričala mi kako je njezina kći osoba s invaliditetom koja je prolazila kroz depresiju, nije izlazila iz sobe, i onda je zbog mene i HendiCappa smogla snage otići od kuće i studirati u Zagrebu. Nedavno sam je upoznao u studentskoj menzi i srce mi je bilo puno! Ako je HendiCappo barem jednoj osobi uspio promijeniti život, ja s njim idem dalje, veli odvažni Dominik.
Smatra kako su najveći hendikepi u našim glavama. "I zdravi i bolesni ljudi najviše su ograničeni svojim vlastitim uvjerenjima", govori nam.
Na tu je činjenicu ukazivao i u emisiji Hodalica koju je tijekom studija realizirao na Studentskom radiju. Sadržajem je nastojao mlade osobe s invaliditetom upoznati s mogućnostima zapošljavanja te studijskih razmjena, ali i društveno ih angažirati.
Dominik JanovićNije dobro da prema osobama s invaliditetom želimo ispasti pretjerano korektni, do te mjere da im ni kritiku ne uputimo kad treba. Jednakost nekad može postojati, a nekad jednostavno ne može, i to moramo osvijestiti. Ako kao osoba s invaliditetom želite ravnopravni status u društvu, onda morate biti spremni i na to da vam, primjerice, kolega kaže da ste loše odradili posao, da niste dorasli zadatku, i slično. Dakle, može ravnopravnost, ali uvijek, a ne samo kad nama paše
Govori nam također kako on više ni nema problem s invaliditetom, već s kilama. Prehrana mu je, veli, mnogo veći izazov od kretanja sa štapom.
Dominik JanovićDa svaki dan treniram, odavno bih skinuo štap. Znam to jako dobro jer sam jedno vrijeme bio u treningu, i to me činilo mnogo stabilnijim i jačim. Ali lijen sam nažalost. Ostavit ću to za ovu novu godinu, kao i polaganje vozačkog. Nadam se da će to biti treća sreća jer sam pao vožnju već dva puta (smijeh)
No, nije to jedina njegova buduća ambicija. Uoči stupanja na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji, Janović ozbiljno razmatra mogućnost političkog angažmana na idućim Parlamentarnim izborima.
- Naša Vlada kao da živi na nekoj drugoj planeti. Zakone donose ljudi koji nemaju ni iskustva ni veze s invaliditetom. Zato mislim da se netko od nas treba politički aktivirati, kako bi došlo do ikakvih promjena. Mogu vam reći da sam i ja počeo razmišljati u tom smjeru te sam već obavio i neke razgovore s pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom. Da se razumijemo, ne bih se ja zalagao da se takvim osobama daje nešto što ne zaslužuju ili da im se obećavaju med i mlijeko. Želim samo da imaju jednaku priliku za uspjeh, kao i bilo koji drugi član našeg društva, kaže možebitno budući nezavisni saborski zastupnik.
Svima odmah u startu poručuje da će jako dobro znati razlikovati tko s njim zaista želi surađivati, a tko samo pokušava dobiti političke bodove. Tome su ga, veli, itekako dobro podučili na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
- Ne zanimaju me ustaše i partizani, samo socijalna politika koja pak uključuje znatno širi spektar tema od samog invaliditeta. Ali svakako bih htio da svima bude jasno da takvim osobama treba pomoć asistenta.
Imam kolegu kojeg svaki dan netko treba spremiti za posao. Dakle, nije da se njemu ne da ići, ali ako nema asistenciju on taj dan naprosto neće ići na posao i gotovo! To su stvarni problemi. A asistenti su kod nas plaćeni sramotno malo, plus toga nemaju nikakvo zvanje u radnoj knjižici, veli budući pulski političar.
Svjestan je, kaže na kraju, kako postoje ljudi s teškim oblicima invaliditeta koji se, naprosto, moraju pomiriti sa svojim stanjem. Ali, i ako postoji nešto što sto posto ne mogu, i tada bi, smatra on, trebali naći nešto što sto posto mogu, i posvetiti se baš tome.
- Možda sam dobio malo lošije karte, ali tu i tamo i ja mogu baciti kojeg asa, zaključuje Dominik pokeraški, a isto poručuje i svim osobama s invaliditetom.
Kao tematski poticaj učenicima pod mentorstvom Andija Pekice, odabrana je filozofsko-znanstvena misao astronoma i književnika Carla Sagana, koja problematizira egzistencijalno pitanje odnosa i povezanosti čovjeka s univerzumom
A favorire il rinnovamento dell'allestimento, i cui autori sono la musicologa Nuša Hauser e il designer Matko Plovanić, sono stati la Biblioteca universitaria dell'Università Juraj Dobrila e l'associazione Smaregliana, con il sostegno del Comune di Pola, della Regione Istriana e della Regione Veneto. * La responsabile del Dipartimento per la Cultura del Comune di Pola, Emina Popović Sterpin, ha menzionato che la Strategia di sviluppo del Comune di Pola prevede anche l'apertura di un futuro museo dedicato ad Antonio Smareglia
Iza obnove postava, čiji su autori muzikologinja Nuša Hauser i dizajner Matko Plovanić, stoje Sveučilišne knjižnice Sveučilišta Jurja Dobrile i udruga Smaregliana, uz potporuGrada Pule, Istarske županije i Regije Veneto * Pročelnica Upravnog odjela za kulturu Grada Pule Emina Popović Sterpin spomenula je da Strategija razvoja Grada Pule uključuje i otvorenje budućeg muzeja Antonia Smareglie
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
