EURO STIGAO U ROVINJSKI 'ŠPAČO': Kvarat vina poskupio s 5 kuna na 1 euro, za tri mjeseca predviđam cijenu od 10 kuna

Prijatelj mi je poslao sliku iz jednog rovinjskog 'špača', konobe seljaka ili, ako ljepše zvuči, vinogradara, u kojoj se vino po staroj rovinjskoj tradiciji prodaje na kvarte.

Kartonska ploča obavještava ručnim potezom vlasnika da od 11. studenog kvarat vina skače s pet na sedam kuna i pedeset i tri lipe, odnosno na jedan euro.

Proizvođač objašnjava da je izvršio "korekciju", nije poskupio već se uskladio s općim trendom.

Oko ove male rustikalne table možete slobodno izgraditi opću sliku svijeta koji nas čeka uvođenjem europske valute. Toliko je jasna i čista da graniči sa savršenstvom. Kvarat je poskupio za oko 50 posto, ali ono što zabrinjava je nužnost baratanja s lipama.

Bit će veselo pratiti kako će ljudi kopati po novčaniku ili džepu u potrazi za lipama ili, kako će vlasnik vraćati sitniš. Mislim da stvar neće dugo izdržati, još malo pa će se sve zaokružiti na osam kuna.

Predviđam da će se u siječnju ili najkasnije u veljači kvarat vina stabilizirati na deset kuna. Zvao sam prijatelja u Trstu da bih s njim obnovio sjećanja prvih mjeseca nakon uvođenja eura.

'Hoću znati koliko me svaki dan oderu'

Espresso kava je koštala tisuću lira ('mille lire'). Vlada Romana Prodija uspjela je dogovoriti s europskim partnerima tečaj od 1936,27 lira za jedan euro. Kava je prve dane koštala oko 0,55 eura ali, to je kratko trajalo.

Sjećam se kolege novinara s državne televizije RAI koji je nakon uvođenja ura i dalje tvrdoglavo obračunavao sve u pokojne lire. Pitao sam ga: "Ciano, perche'?", a on meni: "Vojo saver ogni giorno de quanto che i me incula" ('Hoću točno znati za koliko me svaki dan oderu'). Nije trebalo niti godinu dana da se cijena kave stabilizira na jedan euro odnosno na 1936,27 lira.

Prije par dana je Romano Prodi objasnio zašto su cijene u Italiji drastično i nekontrolirano počele skakati dan nakon uvođenja zajedničke valute. Rekao je da su on i ministar financija Ciampi dugo pregovarali s partnerima, a naročito s Nijemcima.

"Htjeli su ući u euro zonu s tečajem od 950 lira za njemačku marku. Mi smo tražili tečaj od 1000 lira i na kraju pristali smo na 990 lira za marku. To nas je zadovoljavalo, no prihvatili smo kompromis, obvezujući se da ćemo na unutrašnjem tržištu pokrenuti osnivanje državnog i pokrajinskih odbora koji bi imali zadatak kontrolirati stanje cijena i suzbiti špekulacije. Vlada je pala, a nas je naslijedio Berlusconi koji je već pripremljeni zakon o osnivanju odbora stavio u ladicu", objasnio je Prodi.

Sad, bez obzira na politički sukob Prodi-Berlusconi, istina je da ti odbori nisu nikad pokrenuti, država se povukla i ostavila široki i slobodni prostor špekulacijama.

"Italija nije napravila ono što su sve druge države-partneri napravili i danas situacija je kakva je", zaključio je bivši premjer.

Slušam Prodija i gledam tablu u rovinjskom špaču i kažem sebi: "Vedaremo de quanto che i ne inculara" - 'Vidjet ćemo za koliko će nas oderati ili, bolje, naguziti'.