MAJKA DJEČAKA PRETUČENOG NA VELOM VRHU: 'Počinitelja treba izvesti na pravi put. Sigurna sam da mu je dovoljno teško i bez da mu ja otežavam. Želim mu da postane uspješan čovjek. Od mržnje nam nema ništa'

- Neki su me odvjetnici sami kontaktirali, a neke sam ja potražila, ali na kraju sam zaključila da oni zapravo ne rade na dobrobit djece, već za svoju vlastitu dobrobit. Ja ne mogu mjesecima raditi da ih platim, i pritom narušavati svoj osobni mir, govori nam otvoreno majka učenika sedmog razreda Osnovne škole Veli Vrh, kojeg je 23. svibnja u školskom dvorištu, po završetku nastave, napao i pretukao učenik osmog razreda.

Zbog težine ozljeda napadnuti je trinaestogodišnjak završio na hitnoj pomoći, a potom i na kućnoj njezi te lijekovima protiv bolova. Sada se već osjeća bolje, pa je počeo normalno pohađati nastavu.

Želju za osvetom prevladao razum

- Meni je to sve jako tužno. Tom malom koji ga je istukao je sigurno emotivno jako teško, i meni je to strašno. Znate, u momentu kada se tako nešto dogodi, emocije vas svladaju. Bude tu i tuge i bijesa, ali i razočarenja i osjećaja izdaje. Jer ja djecu puštam van da se druže, a ne da ih netko unakazi. Međutim, na kraju ipak prevlada razum, a ne želja za osvetom. Najveći uspjeh mi je to što mi je mali ostao živ, a još bi veći uspjeh bio da se nikad ničijem djetetu tako nešto više ne dogodi. Meni sad treba mir, a ne osveta, govori nam majka napadnutog trinaestogodišnjaka.

Počinitelja treba izvesti na pravi put

- Ja bih prva svoje dijete prijavila, vjerujte mi! Znam da su najteže borbe one koje vodimo sami sa sobom. Imala sam težak život od malih nogu, ali sam na kraju odabrala sama svoj put i naučila praštati. Svi bi se nešto tužili i pakostili. Ja nisam ta. Tog počinitelja treba izvesti na pravi put. Sigurna sam da mu je dovoljno teško i bez da mu ja otežavam. Želim mu da postane uspješan čovjek. Od mržnje nam nema ništa, govori nam mudro ova majka.

Više od svega bi joj kaže, značilo, da dobije ispriku za sve neugodnosti i teškoće kroz koje je njezina obitelj prolazila posljednjih tjedana, te da kao društvo nađemo načina kako sve „problematične maloljetnike izvesti na pravi put“.

Nema povjerenja u institucije

- Možda se varam, ali osjećam da sam ovu bitku ionako dobila. Mali mi je živ i zdrav. Život se "kotrlja" dalje. Moramo paziti, kao društvo, da nam se ne dogodi ono što se dogodilo u Beogradu. Vjerujem da je roditeljima počinitelja jako teško, pa čak i teže nego roditeljima žrtve. Ja bih umrla od tuge da mi dijete nekoga pretuče. Plakala bih na njihovom pragu moleći ih da mi oproste. Sve što mogu je izvesti svoju djecu na pravi put, i koliko god da muž i ja puno radimo, nadam se da nam to i uspijeva, riječi su kojima je razgovor s nama zaključila majka napadnutog sedmaša, a koja nažalost ne vjeruje da institucije rade svoj posao, pa je odmah na početku odustala od pravne bitke i želje za ikakvom financijskom zadovoljštinom.