Drugi je dan u novoj godini, krenuli smo u malo istraživanje koju valutu koriste naši sugrađani u plaćanjima, novu valutu euro ili još uvijek kune koje se mogu u javnoj upotrebi koristiti do 15. siječnja.
Prva zanimljivost nam je bila kako ispred velikih trgovačkih centara nema baš previše kupaca koji izlaze s kolicima punih kućnih potrepština. Naravno da je tome tako obzirom da se ljudi istroše za Božić i doček Nove godine te su kućne blagajne na čekanju do novih primanja.
Ispred samog ulaza u jedan od trgovačkih centara u Vodnjanu sreli smo Tončija Ercegovića koji nam je kazao kako on svoja plaćanja uredno vrši s kreditnom karticom, ali da je imao problema s očitavanjem iste. Čini se kako niti tehnologija koja treba olakšati bezgotovinsko plaćanje nije još uvijek u potpunosti usklađena s prelaskom na plaćanja u eurima.
Ispred istog trgovačkog centra sreli smo i Gledis Karamatić koja nam je prije ikakvog odgovora prvo čestitala (N)ovu godinu, a onda s ljubaznim osmijehom kazala da je ona današnje plaćanje izvršila u kunama i da je povrat dobila u eurima.
U obližnjem kafiću, u veseloj atmosferi, priupitali smo Marina Macana i Borisa Matkovića s kojom valutom vrše plaćanja, Marino svoja plaćanja vrši, kako kaže, malo u eurima, a malo u kunama. Njegov prijatelj Boris plaća još uvijek u kunama, a ostatak od konobarice je dobio u eurima.
Kako god, čini se kako će se naši ljudi veoma brzo naviknuti na novu valutu, mnogima od njih to nije prva promjena valute za života, a jako puno ih u sjećanjima ima jugoslavenski dinar i hrvatski dinar (a "računalo" se i njemačkim markama i talijanskim lirama), a ubrzo će se tom sjećanju pridružiti i hrvatska kuna. (Dean MLADENOVIĆ)