Dok smo jučer, zahvaljujući talijanskoj slikarici Claudiji Marverti, uz ostale delicije jeli originalnu mortadelu iz Bolonje - tu rozu kraljicu salama kojoj je bila posvećena gurmanska večer u književnom parku našeg kolege Elija Velana u selu Pucići Dolenji nedaleko Žminja - glazbenik i etnomuzikolog Dario Marušić u opuštenoj nam je raspravi o etičkim dvojbama korištenja umjetne inteligencije kazao: ‘Nije problem umjetna inteligencija nego to što ljudi više ne koriste prirodnu inteligenciju’.
Mortadelu prati oduvijek 'pitanje: Je li ju bolje narezati na tanke šnite ili na kockice?
Upravo smo to pitanje postavili programu umjetne inteligencije ChatGPT-4.
Evo što nam je diplomatski izmudrijao, pa se vi mislite: "Mortadela rezana na šnite pogodna je za sendviče, priloge, serviranje na tanjuru s drugim mesnim narescima ili sirevima te za konzumiranje kao snack. Šnite omogućuju da se puno bolje osjeti tekstura i okus mortadele. Nedostaci: Ako želite dodati mortadelu u salate, tjestenine ili druge jela gdje je potrebno da bude u manjim komadićima, šnite možda nisu najpraktičniji oblik. Prednosti kockica: ‘Ako pripremate jela gdje mortadela treba biti ravnomjerno raspoređena kao sastojak (npr. salate, tjestenine, pizze ili razne vrste nadjeva), kockice su idealne. Također, mogu biti dobar izbor za razne vrste predjela ili zalogaja. Nedostaci: Kockice možda nisu najbolje za konzumiranje mortadele kao samostalnog međuobroka ili ako želite osjetiti puni okus i teksturu mortadele. Na kraju, izbor između šnita i kockica ovisi o vašim osobnim preferencijama i načinu na koji planirate koristiti mortadelu. Uzmite u obzir svrhu i odaberite ono što najbolje odgovara vašim potrebama."
Nije jučer manjkalo prirodne inteligencije i radosti u gotovo zaboravljenom druženju ljudi i evociranjem na ne baš nevažan svijet slavne kobasice.
U dvorištu, natkrivenom starim baladurom kao simbolom cijelog zdanja, Ines Saina iz Rovinja srčano je i vedro otpjevala duhovitu verziju ‘La Cucaracha’, s mortadelom, delicije neodoljivog mirisa i okusa.
Postoje dvije hipoteze o podrijetlu imena: prva je da potječe od "murtatum", odnosno mesa usitnjenog u mužaru, dok je druga, manje vjerojatna, da potječe od "farcimen mirtatum", pojma s što su Rimljani označavali svinjskom kobasicom začinjenom mirtom i pripremljenom u mužaru.
Molim na tanko
Talijanski satirički pjesnik Trilussa (1871 – 1950) u pjesmi "Prasac i tovar" ( "Er Porco e er Somaro" ) poentirao je s upravo s mortadelom:
"Jednog jutra jadni magarac vidi prijatelja svinju kako ide u klaonicu.
Briznuo je u plač i rekao mu: 'Zbogom, brate, nećemo se više vidjeti, nema nam spasa!'
- Moraš biti filozof, uzvratio mu je prasac, ne izigravaj budalu, možda se jednog dana ponovno sretnemo u mortadeli iz Bolonje.
Mortadela je i istoimena komedija iz 1971. sa Sophiom Loren u glavnoj ulozi, u kojoj ona ne može ući u Sjedinjene Države s darom mortadele za svog zaručnika, opirući se tvrdoglavo birokratskoj nefleksibilnosti. Tijekom pritvora u zračnoj luci JFK mortadela se konzumira i barijere nestaju.
Bolonjsku ,mortadelu donijela slikarica Claudia Marverti, do nje domaćin Elio Velan
Puna je povijest mortadele: rimski pjesnik Plinije jednom je prilikom napisao kako je tadašnji rimski car August prolazeći Bolonjom ostao zadivljen ovom salamom. Nešto kasnije, u srednjem vijeku, mortadela je postala poznata i priznata diljem Europe.
U Toskani, između 1350. i 1355., Giovanni Boccaccio, na posljednjim stranicama Dekamerona, spominje "mortadello". Visconti iz Milana u 15. stoljeću su pak dragovoljno nudili gradu Bolonji debelog vola svake godine, u zamjenu za mirisnu mortadela.
Iako danas neki mortadelu, u usporedbi s pršutom, smatraju nareskom niže klase, nekada je bila delicija rezervirana samo za bogate i moćne, a legenda kaže da je mortadela bila jedan od vjenčanih darova na vjenčanju talijanske plemkinje Lukrezije Borgije i Alfonsa I., vojvode od Este.
Zapjevali su i kantaduri
Zbog velike količine začina koji su se koristili u prezervaciji mesa, mortadela je bila izuzetno skupa: čak devet puta skuplja od kruha, triput skuplja od pršuta i dvaput od maslinovog ulja. Osim što je bila skupa, bila je i često ‘kopirana’ pa je 1661. godine kardinal Alessandro Farnese, papin predstavnik u Bolonji, donio zakon koji je zabranio krivotvorenje mortadele. Proizvodnja je morala biti kontrolirana i certificirana.
S industrijskom proizvodnjom u 19.stoljeću postaje svima dostupna. Danas bolonjska mortadela ima zaštićeno geografsko podrijetlo. Jučer se fizički protegla do Žminjštine.
Po povratku kući, pojeo sam našu mortadelu. Nije manjkalo gušta.