Među sačuvanim snimkama izabrane su predstave "Krugovi" te pomalo antologijska "Proba orkestra" iz 1994. godine, koja je u to doba oživjela pulska skloništa danas poznata kao "Zero Strasse", izvela hrvatski teatar izvan granica države koja je u to vrijeme bila još u ratu, i donijela scensku iskrenost i glumačku predanost, iz današnje perspektive skoro nevjerojatnu za jedno poprilično neperspektivno ratno doba
Među sačuvanim snimkama izabrane su predstave "Krugovi" te pomalo antologijska "Proba orkestra" iz 1994. godine, koja je u to doba oživjela pulska skloništa danas poznata kao "Zero Strasse", izvela hrvatski teatar izvan granica države koja je u to vrijeme bila još u ratu, i donijela scensku iskrenost i glumačku predanost, iz današnje perspektive skoro nevjerojatnu za jedno poprilično neperspektivno ratno doba
Četiri desetljeća pulskog amaterskog teatra Dr. INAT okupilo je ovog vikenda desetine njegovih polaznika, članova, entuzijasta, zaljubljenika u teatar... "Inatovaca".
Iako su druženja povodom okruglih rođendanskih brojki prirodna, nije bilo lako okupiti toliko osoba koje su ostavljale trag u ovoj kazališnoj trupi, posebice s obzirom na to da mnogi u Puli više i ne žive, pa je time i impresivniji pothvat nekadašnjeg Inatovca Kristiana Modrušana koji je ovaj podvig 'natovario' sebi na pleća, počevši prikupljati imena, kontakte i kontakte kontakata još u svibnju.
U nekoliko mjeseci traganja, dogavaranja i provjeravanja datuma, Modrušan je uspio okupiti sasvim dovoljno 'gostiju' za svojevrsni "revival" nekadašnjih velikih INAT-ovih fešti, ali i omogućiti bivšim i sadašnjim članovima, kao i njihovoj publici, gledanje nekih starih predstava, do danas spašenih na VHS kazetama i sačuvanim za vječnost na CD-ovima.
Uz alfu i omegu INAT-a, njegovog osnivača, redatelja i mentora Branka Sušca, kao i Šandora Slackog, glumca, pantomimičara i kazališnog pedagoga koji desetljećima u sklopu "škole INAT-a" educirao mlade amaterske glumce vještinama fizičkog teatra, brojne tehničare i 'dobre duše' ovog kazališta koje su uvijek pomagale iz sjene, na okupljanju se našlo i po barem nekoliko članova svih generacija INAT-a, od njegovog osnivanja 1984. godine.
Put stazom uspomena ovog je puta preskočio same INAT-ove prostorije, najvećim dijelom zbog visokih temperatura, ali je klub La Resistance umjesto toga omogućio projekcije predstava u idealnim uvjetima.
Među sačuvanim snimkama izabrane su predstave "Krugovi" te pomalo antologijska "Proba orkestra" iz 1994. godine, koja je u to doba oživjela pulska skloništa danas poznata kao "Zero Strasse", izvela hrvatski teatar izvan granica države koja je u to vrijeme bila još u ratu, i donijela scensku iskrenost i glumačku predanost, iz današnje perspektive skoro nevjerojatnu za jedno poprilično neperspektivno ratno doba.
"Zar smo zaista bili ovako dobri?!", u šali su se pitali neki od glumaca prikazanih predstava.
A ostalo je i sasvim dovoljno vremena za desetine i desetine starih slika....
- INAT je nama u ono vrijeme dao sasvim nove perspektive u životu jer, kao srednjoškolci ili s netom završenom srednjom kolom, imali smo dodir s ljudima koji su bili generaciju stariji od nas, koji su već imali brojna iskustva i to je za nas bila svojevrsna inicijacija u taj svijet odraslih jer ljudi koji su se kretali u INAT-u nisu po struci bili pedagozi, ali su nas na svoj način kazališno odgajali i mi smo primali taj avangardni pogled na svijet,što je u to doba bilo vrlo izazovno, kaže danas bivši INAT-ovac, danas novinar i fotograf Saša Jokić.
- Prvi kontakti s glumom i kazalištem, ako zanemarimo vrtićke recitacije, bili su mi u INAT-u, gdje sma provela svoje srednjoškolske dane, od prvog do četvrtog razreda. Sudejlovala sam u predstavi Proba orkestra s kojom smo putovali u Češku, Dansku i Monako, zatim u Anno Domini i predstavi Ne gledaj me očima budale, koju je režirala kolegica Inatovka Jelena Marković. Bilo je toga još, teško se svega danas i sjetiti. Kasnije sa prešla u Dramski studio INK-a i kasnije sam upisala glumu, veli Gordana Šimić, jedna od Inatovki koja se u kazalištu zadržala, i često igra uiprao na pulskim scenama, u teatru Naranča i Birikini .
- Bio je to jedan lijep period kada smo svi bili puni entuzijazma, dodaje.
Iz kazališta je u ljekarničku 'službu' otišla Maja Koroman, ali
- Ja sam zapravo prvo bila u tadašnjem GRM-u, pa sam iz njega došla u INAT. I to vrlo , vrlo rano. Prvi zadatak mi je bio u tadašnjem "Cirkusu Dr.INART-a, a zatim je došla sarajevska glumica Sabina Bambur, i režirala prvu INAT-ovu predstavu u kojoj sam igrala, pod nazivom Vrt. Zatim je došla Proba orkestra i tako redom, kaže Maja, koja ne krije da je INAT snažno obilježio njene formativne godine.
"INAT-ove su predstave su iz nas izvlačile i ono što nismo ni znali da postoji. Bile su posebno emocionalno iskustvo", zajednički je zaključak većine okupljenih bivših i sadašnjih članova.
U priči INAT-u neizostavan je i PUF - festival kazališnih amatera osnovan 1995. godine, čiji je idejni pokretač i 30 godina čuvar i zaštitnik upravo Branko Sušac, a nastajao je zajendičkim naporima svih INAT-ovih članova tog doba.
"Bili smo tako nezadovoljni teatrom. Bila je to jedna žabokrečina. Budući da smo stvarno bili kvalitetni, amateri su tražili da se više ne pojavljujemo kao amateri, a profesionalci nas nisu htjeli jer smo bili bolji od njih. O tome je pisao Dalibor Foretić, ima jedna njegova divna rečenica koja se odnosi na sve nas: "Vi Istrijani biste mogli izvoziti, a ne uvoziti kulturu". Toliko smo bili moćni, ne samo Dr. Inat. Te 1995. godine osnovao se Sajam knjige i PUF. Tada je bilo boljih bendova nego danas. Puno književnika. Pa ta naša autorska grupa Pol pet, u foajeu kazališta svaku večer bi se netko popeo na ljestve i čitao svoje stihove", rekao je Sušac lani za Istru 24, odgovarajući na pitanje zbog čega je odlučio osnovati PUF..
Tema razgovora bili su i važni aktualni projekti koji se tiču talijanske zajednice, a posebno načini financiranja dogradnje Osnovne škole Giuseppina Martinuzzi
Uz veliku podršku roditelja, Ana putuje u Sloveniju više puta tjedno kako bi trenirala u vrhunskim uvjetima koji, nažalost, još uvijek ne postoje u našem gradu – no to je ne sprječava da svakim danom ide korak bliže vrhu
Teranke će otpjevati nekoliko pjesama na Portarati, ispod Zlatnih vrata, te krenuti ulicom Sergijevaca, zastajući i pjevajući na pojedinim punktovima kroz ulicu, te preko Foruma stići do trga Svetog Tome.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
