“Vratimo Pulu Puležanima” vrišti s predizbornog jumbo plakata marketinškog poduzetnika i kandidata za pulskog gradonačelnika Gorana Mihovilovića. Fraza je to poput one „Istra - Istrijanima“ ili „Njemačka - Nijemcima“. Riječ je o populističkom pozivu baziranom na načelu „Blot und Boden“, odnosno naglašenog povezivanja tla i krvi (tijela) lokalnog stanovništva, u pravilu usmjerenog protiv drugog i drugačijeg.
Nekoliko je spornih momenata u toj kratkoj frazi koju je osmislio Goran Mihovilović, čovjek s iskustvom u novinarstvu, marketingu i dramaturgiji, osoba svjesna snage i moći koju riječi imaju.
Najblaže rečeno, radi se o pozivu na podjele jer fraza implicira da postoje Puležani i NePuležani. Kandidat za gradonačelnika Goran Mihovilović obećava da će Pula njegovim dolaskom na vlast ponovno pripasti Puležanima. Po njemu, sada nije tako.
U subotnjem telefonskom razgovoru Mihovilović je pojasnio da mu nije bila namjera izazivati podjele. Na pitanje je li svjestan da se fraza može doživjeti kao ksenofobična, odnosno da mu izborni slogan - najblaže rečeno - nije jasan, odgovorio je da mu prilikom osmišljavanja slogana podjele nipošto nisu bile na umu.
Iz dopisa koji je malo zatim dostavio medijima bilo je jasno da je u stvarnosti vrlo svjestan i tog efekta svog slogana. Na koga se odnosi sljedeća Mihovilovićeva rečenica: “Za nas Puležane Pula nije fotelja i karijerna faza, a niti pojas za spašavanje ispraznih političkih karijera”?
Na Ivonu Močenić- Preletavčević? Ili pak Branislava Bojanića?
Svima je jasno da je fraza politički usmjerena na protukandidata Filipa Zoričića koji je porijeklom iz Splita. Svakako postoji puno razloga za kritiziranje Zoričića ali činjenica da rodom nije iz Pule ne bi trebala biti temelj ičijeg predizbornog programa.
Dok je na vlasti bio IDS Mihovilović se nije nimalo bunio. Pula je tada bila pod kontrolom Puležana Borisa Miletića. Riječ “vratimo” u njegovom sloganu znači da Pulu trenutno ne vode Puležani.
Međutim, postavlja se pitanje tko su uopće Puležani u ovom gradu, vječnom utočištu izbjeglica? Koja je neka prijelomna godina nakon koje se računaš kao Puležan? Nakon 20, 30 ili 40 godina prebivanja u gradu? Također, koje nacionalnosti moraš biti da se deklariraš Puležanom? Spadaju li među Puležane Srbi, Albanci, Romi, Makedonci, Slovenci, Nepalci, Bosanke i Filipinke? Jesu li Puležani oni koji su prije dvije godine došli iz Čabrunića ili prije pet iz nekog hercegovačkog sela?
Ili konkretnije, tko su to NePuležani?
Tko o tome odlučuje, tko je u toj komisiji? Kome se Mihovilović uopće obraća? Tko je pulska publika koja se pali na te fore?
Primjenjuje li “novinar, dramaturg i sportski aktivist” slične principe u svojim core biznisima. Zamislite, recimo, da njegov bliski poslovni partner Ivica Salvador objavi na Medior billboardu u Radićevoj ulici plakat s natpisom: „Vratimo Pulu Puležanima! Dođite u Stanoinvest, odsad stanove prodajemo samo autentičnim Puležanima“?
Ili da sam Mihovilović kao tajnik MNK Stanoinvest kaže „Odsad u mojoj ekipi igraju samo Puležani!“. Ne bi to bila neka novost jer takvo pravilo vrijedi u Athletic Bilbau u kojem igraju samo Baski. Sukladno spomenutom sloganu Kelwin Schmidtt, Manuel Jesus Pacheco, Wendel Dos Santos ili Alvaro Castilo odmah bi odletjeli iz Pule.
Zamislite da u Teatru Naranča odjednom na plakat napišu: Vratimo Pulu Puležanima! Ovdje glume samo Puležani koji rade predstave za Puležane!
Da stvar bude apsurdnija, iz sudskog registra vidljivo je da je Goran Mihovilović zadnjih najmanje deset godina bio prijavljen u Medulinu. Tamo je donedavno bila registrirana njegova tvrtka Euro Max. Croatia koju je kupio upravo od Ivice Salvadora. Dakle, osoba koja je do jučer živjela u Medulinu sada traži da se Pula vrati Puležanima.
Opravdano se postavlja pitanje gdje Mihovilović doista živi i je li u Puli tek fiktivno prijavljen? Bi li za Mihovilovića “Vratimo Medulin Medulincima” bio iskreniji slogan?
Zaključno, u svojoj suštini izbor ovog slogana nije nimalo pulski. Upravo suprotno, Pula je kroz povijest bila otvoreni grad. Ovakvi slogani podsjećaju na vremena kad Pula to nije bila: vrijeme Mussolinija kada su tjerani NETALIJANI i vrijeme potom kad su tjerani TALIJANI.
Nisu to bila sretna vremena.
Mihovilović je svjestan da u anketama ne stoji dobro, shvatio je da većini Puležana nije baš poznat. Traženje vidljivosti kroz potpaljivanje najnižih strasti u Puli nije baš mudro.