(VIDEO) "NAROD NEPISMEN, A GRAĐANSTVO NAJNEUKIJE U EUROPI" Pasolini se užasavao toga da se umjetnička djela troše poput obične robe

"Zašto danas čitati Pasolinija?" naslov je iznimno zanimljive i edukativne tribine posvećene Pieru Paolu Pasoliniju održane sinoć u punom Crvenom salonu Doma HB u povodu 100. obljetnice njegova rođenja velikog pjesnika, romanopisca, esejista i kultnog redatelja.

Pier Paolo Pasolini (Bologna, 5. ožujka 1922. - Rim, 2. studenog 1975.)

U sklopu posebnog programa pulskog sajma knjiga o Pasoliniju su govorili jedan od najpopularnijih i najomiljenijih autora suvremene talijanske strip i glazbene scene, maskirani Davide Toffolo, zatim autor monografije o Pasoliniju i knjige "Alfabeta Pasolini" Marco Antonio Bazzocchi, Valter Milovan, autor knjige "Bilješke o Pasoliniju" i prevoditelj Pasolinijeve poezije s furlanskog na istarski dijalekt, a sve uz vješto moderiranje dr. sc. Tatjane Peruško (rođene Puležanke) i visoko profesionalno prevođenje talijanistice Erike Koporčić.

Maskirani Toffolo posvetio je i strip Pasoliniju, a njegovi "Crteži za Pasolinija" izloženi su u pulskoj Galeriji Cvajner za subotnje 'Noći galerija'.

Tatjana Peruško rekla je u uvodu da se "stječe dojam da je, izuzmemo li  Dantea, čiju smo obljetnicu također nedavno slavili, Pasolini je gotovo najslavljeniji talijanski autor, i to u zemlji koju je doista katkad bespoštedno kritizirao u svojim nastupima i djelima.

- Dovoljno je prisjetiti se rečenice koju izgovara Orson Welles u filmu 'La ricotta' ("Skuta"). Odgovarajući na novinarsko pitanje o talijanskom društvu, briljantni Orson Welles u ovom 35-minutnom filmu odgovara novinaru 'čudovištu, konformistu, rasistu, mediokritetu,  odgovara: "Narod nepismen, a građanstvo najneukije u Europi". Evo tog čuvenog djela iz filma, koji je bio cenzuriran, dok su Pasoliniju sudili za uvredu talijanske države i vjere:. 

- Pasolini je bio razapet između svoje arhaične religioznosti  i marksizma; bio je osamljen a opet gotovo sveprisutan, k tome izraziti, radikalni antikonformist, ali katkad u svojim stavovima neobjašnjivo konzervativan, kao u svom stavu prema abortusu. Za života je izazivao prijepore i privlačio pozornost, nastavivši to i nakon svoje smrti koja do danas nije razjašnjena, kazala je dr. sc. Tatjana Peruško.

Valter Milovan, autor knjige "Bilješke o Pasoliniju" te vrijedne knjige izabranih Pasolinijevih pjesama koje je preveo "Jedan od mnogih epiloga" za Pasolinijevo stvaralaštvo počeo se, veli, zanimati još za studiranja, a privukla ga je Pasolinijeva svestranost, no posebno Pasolinijeva rana faza na furlanskom dijalektu.

Uz oduševljenje publike, pročitao je Pasolinijevu pjesmu 'Dan moje smrti', koju je Milovan vrsno pretočio u čakavski dijalekt južne Istre. No, tu nije bilo kraja iznenađenju jer je Marco Antonio Bazzocchi zatim istu pjesmu pročitao u izvornom obliku na začudnom furlanskom dijalektu.

U mnogim pjesmama Pasolini je propitivao religiju i klasnu borbu te "ljudski element" u njima koji ih izobličuje; potom ljudsko tijelo i seksualnost, koje je vidio kao "jedini izraz slobode koji građansko društvo nije uspjelo uništiti", barem do 70-ih godina 20. stoljeća.

U pjesmama je bio i društveni kritičar, osobito oštar spram Katoličke crkve, a istaknuta je i njegova opsesija (vlastitom) smrću.

Ubijen je 1975. godine, a smrt je, dodat ćemo, izazvala nevjerojatne polemike u njegovoj domovini. Neki su vjerovali u tragičnu fatalnost, drugi su se držali prizemne konstrukcije o homoseksualnom okršaju, a treći su smatrali da je riječ o fašističkoj zasjedi zbog posljednjeg razornog antifašističkog, antiratnog  filma "Salo ili 120 dana Sodome", zbog kojeg se on sam osobno pribojavao eventualne osvete.

Pasolini je sam isticao da ga u pjesmama pogađa "raširen osjećaj obeshrabrujuće nesreće", protivio se tome da ironija postane temelj književne riječi i nastojao književnosti vratiti ispovjednost i iskrenost.

Marco Antonio Bazzocchi, profesor na sveučilištu u Bolonji ukazao je da je Pasolini koristio različite jezične registre, a osim na furlanskom, pisao je i na rimskom dijalektu.

"Pasolini se užasavao da se umjetnost i umjetnička djela troše poput obične robe. Nama je to teško shvatiti jer mi pripadamo takvom društvom. Mi smo ti konzumenti. Vjerujem da je danas 95 posto umjetničkih djela zapravo stvoreno za konzumaciju širokih masa. Pasolini je 1968. i 1969. snimio nekoliko mitoloških filmova ('Teorem', 'Medeja'...), smatrajući da će preko mita moći na intenzivniji način ispričati  ono što se događalo tih godina. Zapravo je želio pokazati da se taj stari, antički svijet može preslikati u današnjicu", kazao je Bazzocchi.

- Pasolini nije filmovima pričao priče nego je stvarao misterije (sam je svoje filmove zvao misterijima). Ti misteriji nisu tajne koje treba razotkriti već su oni nešto što treba pratiti, slušati, gledati i što nas treba promijeniti, transformirati. Njegova djela imaju tu moć transformacije. Zato je Pasolini i danas zanimljiv, istaknuo je Bazzocchi, koji je istaknuo i  Pasolinijevu vezu sa slikarstvom - volio je kubizam te Morandija, Giotta, Masaccia, Caravaggia…

Davide Toffolo je rekao da je oduvijek fasciniran Pasolinijevom željom za razumijevanjem stvarnosti. Vijest o ubojstvu Pasolinija u 2. studenom 1975. godine snažno je, kaže, odjeknula i došla do njega i njegove obitelji. Opčinjen brojnim aspektima njegova djelovanja, Toffolo je kazao da je sve što je Pasolini radio - poetski snažno.

Sutra (srijeda) u 20 sati u Crvenom salonu Doma HB održat će se koncert za crtanje/ performans grupe Tre allegri ragazzi morti, a sudjeluju Davide Toffolo (crta), Enrico Molteni (bas), Luca Masseroni (bubnjevi), Andrea Maglia (gitara). Performans će im biti inspiriran biografijom furlanskog pjesnika u kojem će glazbu i crtanje spajati s autentičnim snimkama Pasolinijeve poezije.

Život ide dalje

"Pasolini je davno shvatio da nismo slobodni koristiti tijelo. Htio je progovoriti o puno toga i upravo u tome se sastoji njegova veličina. Bio je i u konfliktu s kulturom, zaključio je Marco Antonio Bazzocchi.