Sedamdeset je i devet godina prošlo od nezapamćene nesreće u moru pred nekadašnjom pulskom plažom Vergarola. Eksplozija podvodnih mina tada je u trenu odnijela najmanje 65 ljudskih života, no točan broj vjerojatno je bio i znatno veći. Snažne detonacije koje su ostavile brojna raskomadana tijela u, do samo trenutak ranije idiličnom moru pulskog akvatorija, nisu dopustile određivanje točne brojke. Zna se, nažalost, tek da je među evidentiranim žrtvama bilo puno mladih osoba.
Od dana koji je, prema riječima počasnog predsjednika udruge Circolo di cultura istro-veneta "Istria" Livia Doriga, jednog od sudionika današnjeg komemorativnog skupa posvećenog žrtvama Vergarole, trebao biti najveseliji dan pulske mladosti u mirnim vremenima nakon rata, u trenu je nastao dan kada "dragim Jadranskim morem plutaju leševi".
Peđa Grbin
Vito Pauletić
Komemoracija je započela jutros misom u pulskoj Katedrali, da bi se potom preselila u obližnji Park žrtava Vergarole.
Jedno o najspominjanijih imena u danu sjećanja na ovu iznimnu gradsku tragediju bilo je ono liječnika Geppina Michelettija, koji je postao svojevrsni simbol ovog dana punog žrtava; jednim dijelom zbog činjenice da je u samoj nesreći izgubio dvojicu sinova, brata i i snahu, a drugim jer je, iako svjestan tragedije koja je zadesila njegovu obitelj, u pulskoj gradskoj bolnici ulagao nadljudske napore u spašavanju preživjelih stradalnika.
Bio je to događaj koji je ostavio duboke ožiljke u Puli, rekao je na komemoraciji pulski gradonačelnik Peđa Grbin, možda i zato što se o njemu dugo nije govorilo.
- Kao i kod čovjeka, kada se o boli i zlu šuti, ona postaje teža i bolnija, obavijena slojevima tuge i nepravde. Nadahnut pjesmom iz mjuzikla Jalta, Jalta, koja govori o vjeri da svijet može biti bolji, osjećam još veću težinu današnjeg trenutka. Nažalost, svakodnevno svjedočimo prizorima nasilja i nehumanosti na televiziji, mobitelima, računalima – situacijama koje je teško i zamisliti, a kamoli prihvatiti, da ih čovjek može nanijeti drugom čovjeku. Zato se danas posebno prisjećamo doktora Michelettija, čovjeka koji je proživio najgore što roditelj može doživjeti, a ipak je pronašao snagu da drugima pruži ljudskost i nesebičnu pomoć. Njegov primjer ostaje trajna poruka svima nama: čovjek je dostojan tog imena samo ako živi s poštovanjem, suosjećanjem i humanošću, dodao je Grbin te pozvao sve da minutom šutnje odaju počast svim žrtvama, a osobito doktoru Michelettiju i njegovom djelu.
- Na svima nama je da prenosimo priču o Vergaroli, stavljajući je u povijesni kontekst vremena, ali tumačeći je na suvremen način, prožetu jasnom i neizbježnom porukom mira, koji danas nipošto nije nešto što se podrazumijeva, u vremenima obilježenima trajnim i prijetećim ratnim sukobima, rekao je zamjenik gradonačelnika Vito Paoletić.
- U povijesnom trenutku u kojem, čini se, prevladavala volja za ponovnim otvaranjem rana, novih i starih, s jedinim ciljem da ih se ponovno raskrvari, u kojem mnoge struje izbacuju na površinu staru ekstremističku i nacionalističku retoriku, koja može ugroziti vrijednosti i ravnoteže koje smo uporno gradili u Europi, kao i na ovom malom komadiću zemlje koji se zove Istra, naša je zadaća, naša je dužnost i naša je obaveza danas se prisjetiti žrtava Vergarole kako bismo promicali vrijednosti razumijevanja, dijaloga i pokazati sposobnost poštovanja, rekla je zamjenica istarskog župana Jessica Acquavita.
Po završetku komemorativnog skupa u Parku žrtava Vergarole, dio sudionika uputio se u tradicionalnu plovidbu do mjesta nesreće pred pulskim Muzilom, gdje je u more bačen vijenac. Tijekom plovidbe, čitana su imena poginulih u nesreći.
Ennio Forlani
"Povijesni revizionizam": U posebnom priopćenju Grad Pula objasnio razloge zbog kojih su Peđa Grbin i Valter Boljun napustili komemoraciju
"Grad Pula izražava duboko poštovanje prema svim žrtvama ovog tragičnog događaja, kao i prema njihovim obiteljima, no nažalost, obilježavanje obljetnice ove užasne tragedije, koja je prije 79. godina teško pogodila naš grad, te u kojoj su od posljedica eksplozije smrtno stradale na desetine Puležana i Puležanki, a stotine bile ozlijeđene, predsjednik Vijeća autohtone talijanske nacionalne manjine Istarske županije (Ennio Forlani, op.n.) svoj je govor neprimjereno iskoristio za povijesni revizionizam. Takvi su govori nažalost sve češći u Hrvatskoj, i mi, kao Grad, ne možemo prihvatiti da se obilježavanje ove strašne tragedije te stradanja naših sugrađana i sugrađanki, koristi u cilju lažnog prozivanja za genocid.
Pula i Istra oduvijek su sredine koje su prema svima pokazivale veliku tolerantnost, otvorenost i podršku suživota te nam je stoga kao Gradu neprihvatljivo da se ova tužna obljetnica ili bilo koja druga prigoda koristi za politizaciju i širenje netolerancije. Tragedija na Vergaroli trajna je rana u povijesti našega grada te podsjetnik na važnost očuvanja mira, sigurnosti i zajedništva i Grad Pula ovim putem jasno poručuje kako ne podržava i neće podržavati pokušaje politizacije te tragedije. Naša je zajednička obveza da Vergarolu pamtimo s dostojanstvom i s poštovanjem, odajući počast izgubljenim životima. Grad će nastaviti podržavati komemoracije i inicijative koje njeguju kulturu sjećanja, mira i međusobnog uvažavanja, a svako politiziranje ili pokušaj podjela u tom kontekstu smatramo neprihvatljivima, kao i širenje netolerancije te teorija koje se pokušavaju prikazati kao činjenice", stoji u priopćenju Grada.
Nesreća se dogodila 18. kolovoza 1946. u uvali Vergarola na južnoj strani pulskog zaljeva održavale su se plivačke utrke u organizaciji lokalnog plivačkog društva Pietas Julia. Plaža je bila puna kupača, bio je tu veliki broj obitelji i djece. Nedugo nakon 14 sati dogodila se strašna eksplozija. Prema nekim izvorima radilo se o 28 protudesantnih mina, drugi govore o 15–20 njemačkih protupodmorničkih mina, engleska istraga utvrdila je „tri bojnih glava torpeda, četiri eksplozivne punjenja barutom, pet dimnih generatora“, a prema drugim izvorima radilo se o minama još iz Prvog svjetskog rata. Eksplozija je prouzročila najmanje 65 mrtvih (gotovo trećinu činila su djeca ili maloljetnici), a ranjeno je 211 osoba. Gradom su zavladali bijes, dodatno nepovjerenje, strah".
Cijelu priču o ovoj tragediji možete pročitati u današnjem članku Silvija Forze koji se nalazi OVDJE.
