Zašto se šuti o spornom upravljanju Tvornicom cementa u Puli? Vrijeme je da netko kaže - dosta!

Dok se politički tabori pune „prebjezima“, obećanjima o radnim mjestima i pogodnostima za građevinske lobije, stvarni problemi Pule ostaju neriješeni – istaknula je nezavisna kandidatkinja za prvu gradonačelnicu Pule Lorena Boljunčić na konferenciji za medije. Jedan od neriješenih problema je i sporno upravljanje Tvornicom cementa Calucem u Puli. O ovom je problemu slikovito progovorila Boljunčić, istaknuvši dimnjake koji šute – ali zato govore kroz zrak koji svakodnevno udišu građani Pule na području cementare.

Boljunčić je otvoreno prozvala pulsku tvornicu cementa Calucem i gradsku upravu koja četiri godine zatvara oči pred ekološkim i ljudskim problemima te tvornice; „Radna mjesta? Da. Ali ne pod cijenu zdravlja“, jasno je poručila.

Kako je istaknula, tvornica je još 2021. prešla u ruke španjolske grupacije Molins – europskog diva koji u svom pogonu kraj Barcelone posluje po strogim ekološkim pravilima, dok se u Puli primjenjuju dvostruki standardi. Dimnjaci ispuštaju više nego što bi smjeli, mjerenja su površna, a okolišna dozvola još uvijek nije izmijenjena i ne štiti zdravlje građana, istaknula je.

„Zakon kaže – koristi najbolju dostupnu tehnologiju. No ovdje se koristi ono što najviše štedi novac“, rekla je Boljunčić. Prelazak s ugljena na plin nije napravljen, iako postoje europski fondovi za to. Mjerenja se ne provode na najaktivnijem dimnjaku, niti su kontinuirana. U tvornici je prisutan kaos, direktor je odstupio s dužnosti, radnici odlaze, odnosi pucaju.

Zašto se španjolski direktor Juan Martinez ne pojavljuje na sastancima s Gradom? Gdje su obećanja dana preko stola – sada kada je direktor lokalne tvornice cementa u Puli dao otkaz, tko će ih potvrditi? upitala je Boljunčić.

Zbog stanja u Tvornici cementa Calucem Lorena Boljunčić nudi konkretne poteze, između ostaloga, hitnu izmjenu okolišne dozvole s realnim, europskim standardima, kontinuirana mjerenja na svim dimnjacima, uključujući „veliku peć“, direktnu komunikaciju s vrhom kompanije u Španjolskoj, pokretanje pritiska na razini EU i kroz kupce Molinsa i španjolske medije. Naglašava kako je potrebno ugovorno regulirati odnose između tvrtke Molins i Grada Pule.

„Pula nije treći svijet. I neće više biti ničije igralište. Vrijeme je da netko kaže dosta!“ Boljunčić je zaključila kako Pula više ne smije biti grad prešutnih dogovora i dimnjaka koji truju u tišini, već grad u kojem se jasno i glasno štite ljudi, okoliš i dostojanstvo života.