Patrik Prnjak, mladi pulski kuhar na 15. Državnom prvenstvu kuhara Hrvatske, održanom u Osijeku, natjecao se u sve tri kategorije - Svečani meni i mali zalogaji, Toplo glavno jelo i Mistery box te u sve tri kategorije osvojio brončanu medalju.
Natjecanje je, prisjeća se, bilo zahtjevno i stresno. On se, veli nam iskreno, nije imao priliku dovoljno pripremati, kako je to htio, pa su ga brončane medalje zapravo ugodno iznenadile. Skromno ipak dodaje kako smatra da je, uz kvalitetniju pripremu, mogao postići i bolje rezultate. No svo je vrijeme pred njim.
Fantastična sportska karijera
- Budući da sam polovicom srpnja prošle godine kao chef preuzeo novootvoreni restoran "Riva restaurant & lounge bar" u Puli i puno pažnje posvetio osmišljavanju jelovnika i tome da se kao ekipa posložimo, nisam imao vremena kvalitetno se pripremati za ovako natjecanje. Ponosam sam što sam sudjelovao, pokazao što znam i sada mogu samo još bolje, smije se.
Patrik se u kulinarskim natjecanjima zapravo našao spletom okolnosti. Kako nam priča, natjecanja mu nisu strana. Dapače, no ona sportska.
Patrik je naime, poznati veslač VK Istra koji je imao fantastičnu sportsku karijeru. Pet svjetskih prvenstva, jedno europsko prvenstvo - na kojem je kao član četverca bez kormilara osvojio brončanu medalju, deset državnih prvenstava i veliki broj međunarodnih i regionalnih regata. Veslanjem se također počeo baviti posve slučajno, 2004. godine na preporuku doktorice radi poboljšanja astme.
U početku se veslanjem bavio posve preventivno radi zdravlja, ali ubrzo je taj sport zavolio i u prvi planu su došli rezultati.
Patrik je, kako priznaje, kompetitivan, voli odraditi ono što si zacrta, a sve što je naučio u sportu kasnije je primijenio i u kuharstvu.
- Bio sam i hrvatskoj veslačkoj reprezentaciji i cilj mi je bila Olimpijada, no kako se jedan od naših članova četverca bez kormilara ozlijedio taj je plan propao. Ubrzo sam se, 2017. godine, pozdravio sa profesionalnom karijerom i krenuo raditi ono za što sam se školovao - kao kuhar.
Patrik je, doznajemo, završio Školu za turizam, trgovinu i ugostiteljstvo Pula, smjer kuharstva, a kao stipendist Arenaturista kod njih se i zaposlio i radio kao kuhar u hotelima četiri godine, da bi kasnije prešao u druge restorane i stjecao iskustvo.
- Moram biti posve iskren, kuharstvo je za mene tijekom školovanja bilo nešto što će mi donijeti plaću. Bio sam fokusiran na sportske rezultate, posvećen veslanju, a nakon toga sportski me duh odveo i do triatlona. Završi sam svoj prvi 'Ironman', na što sam posebno ponosan. No kada sam se oprostio sa profesionalnim sportskim životom tada sam se prvi puta ozbiljnije posvetio kuharstvu. Igrom slučaja dobio sam priliku usavršavati kuharstvo uz svog nekadašnjeg trenera veslanja Sandra Frančulu koji je imao restoran Stare užance.
Ljuti umaci kao ljubav
Paralelno s tim počeo sam na svom OPG-u uzgajati papričice i raditi svoje umake. Zajedno sa djevojkom, sadašnjom suprugom prijavio sam se, više iz zezancije, na natjecanje 'Home chilli battle' i od šest umaka koje smo prijavili čak pet je ušlo u top deset, a jedan je uzeo titulu prvaka Hrvatske za 2019. godinu.
To me nekako dodatno zagrijalo za kuharstvo. No uskoro je stigla korona i sve je stalo, priča nam.
Dizalica Divić na tanjuru
No umjesto da miruje Patrik se prijavljuje na online natjecanja Hrvatskog kulinarskog saveza "Ostani doma i kuhaj", osmišljena upravo zbog zatvaranja restorana, i svaki tjedan odrađuje zadanu temu.
U prvima se, navodi, nije previše istaknuo, no umjesto da se obeshrabri to mu je samo dalo poticaj da se trudi biti još bolji.
- Razmišljao sam kako se nikada nisam posebno iskazao kao kuhar i odlučio to promijeniti. Trudio sam se sve više, iz tjedna u tjedan, i u petom krugu, sa samo 26 godina osvojio prvo mjesto tanjurom na kojem sam predstavio glavno jelo od oslića.
To je, prisjeća se, bilo vrijeme propasti Uljanika, za kojeg je bio jako vezan.
- Moj je tata radio u Uljaniku, ja sam nebrojene treninge napravio u vodama brodogradilišta, gledajući brodove, kako se vare, rađaju...odjednom svega toga nije bila i ja sam svojim tanjurom želio odati počast brodogradilištu od kojeg je Pula živjela. Kost oslića skuhao sam u soku od crvene paprike i on je na tanjuru predstavljao Uljanikovu dizalicu, crveni Divić. Od riblje kože napravio sam čips, a na tanjuru, uz oslića, poslužio i kremu od badema, limuna i kopra te glazirano povrće, prisjeća se Patrik.
Tanjur nikoga nije ostavio ravnodušnim i renomirani chefovi pohvalili su domišljatost mladog kolege. Uslijedilo je potom natjecanje na Danima hrvatskog kuharstva gdje je osvojio čak tri prva mjesta u tri kulinarske kategorije - makrobiotičko glavno jelo, bolnički jelovnik i mistery box, a potom i novo državno prvenstvo na kojem briljira u kategoriji kulinarska baština.
Okrenut Istri i svojoj regiji za predjelo je osmislio maneštru od koromača i skute, za glavno jelo boškarina sa šparugama i smokvama želiranim u malvaziji i palentom od tartufa i preljevom od terana, a za desert labinske krafe u umaku od meda.
Član hrvatske kulinarske reprezentacije
Dobri rezultati donose mu poziv za kulinarsku reprezentaciju te kao pomoćnik slastičaru Ivanu Ergoviću iz Poreča 2022. odlazi na Svjetski kulinarski kup u Luksemburgu koji je okupio više od tri tisuće kuhara iz cijelog svijeta.
- Sportski duh prenio sam na kuhanje. Iako natjecanje u kuharstvu nije kao u sportu. U sportu pobjeđuje onaj koji stigne prvi, a ovdje se sve boduje i da bi uopće zaslužio medalju moraš imati dovoljan broj bodova, objašnjava nam Patrik, dodajući da je tek na svjetskom natjecanju osvijestio koliko je sve to ozbiljno. I to mu se svidjelo.
Brojne su države ovdje imala svoje ekipe u najjačim kategorijama. Kuhalo se po šest slijedova u pet sati ili u sedam sati sedam slijedova za 103 osobe.
- Nešto nevjerojatno. Tek sam tada shvatio da sam ja zapravo na nuli. Teško se procijeniti u svojoj okolini, a ondje sam shvatio koliko još moram učiti, koliko moram napredovati, priča nam Patrik, dodajući da su trenutno u kulinarskim natjecanjima najjači Skandinavci koji idu u sasvim novim, ekstremnim smjerovima kuhanja.
Pričajući o natjecanjima navodi da su ona jako zahtjevna i stresna, no kako je kao sportaš - na prvo je svjetsko natjecanje otišao sa samo 16 godina - taj dio već odradio. Ipak, panika nikada ne izostaje u potpunosti, iskren je.
S državnog natjecanja u Osijeku
- Na natjecanju u Osijeku kuhao sam gotovo bez prestanka dva dana, s minimalno spavanja. Ili sam pripremao za kuhanje ili kuhao. U kategoriji finger food poslužio sam roladu od prepelice, u kategoriji toplog jela pripremao sam tunu i janjeći kotlet. S obzirom na sitne probleme s kuhanjem ugodnom sam se iznenadio broncom, veli nam.
Najteža mu je bila, kako dodaje, kategorija mistery box - natjecanje u kojem dobijete namirnice koje sve morate uklopiti u neku temu, a tema su za predjelo bile bukovače. Patrik se ovdje odlično snašao i napravio roladu od bukovača sa sezamom, pačja prsa s kremom od cvjetače za glavno jelo te kremu od avokada s orasima, malinama i karameliziranom kruškom za desert.
- Naravno da sam zadovoljan, ali ja sam sportski tip. Nije to to, mogu i bolje i idem dalje. Pripremat ću se za naredno natjecanje Kulinarskog saveza, a možda se prijavim i na međunarodno kulinarsko natjecanje u Splitu u kojem se kuha u samo 45 minuta, veli nam spremno.
U razgovoru oko kuhanja i hrane Patrik napominje da najviše voli kuhati ono što nikada nije probao, iskušavati nove recepte i gađati okuse.
- Kada pogodiš sve te nijanse okusa, onda si sretan i to prvo jelo uvijek ostaje u sjećanju, navodi nam.
Dodaje da osobno voli sve kuhinje; a posebice orijentalnu, meksičku i japansku, voli ići po restoranima i kušati nova jela, no kako se u kuhanju drži načela da kuha s domaćim namirnicama, autohtona jela s ponekim 'zaokretom'.
- Istra ima jako puno potencijala i nema smisla bježati od Mediterana i mediteranske kuhinje. Želim pružiti gostima restorana ne samo lijepa i atraktivna već i ukusna jela, jela koja ih podsjećaju na dom, navodi nam Patrik, dodajući da su njegovo omiljeno jelo i dalje nonini njoki.
U razgovoru o izazovima ugostiteljstva Patrik navodi da je ponosan što je prošle sezone uspio skupiti domaću, vrijednu ekipu u restoranu, unatoč problemima s radnom snagom.
I dok u siječnju restoran miruju, već će se za Valentinovo nuditi prigodan meni, a onda kreću dalje s sezonskim namirnicama, kako dolaze dolaze na red. Prve su šparuge.
- Dok god ne prođeš onu fazu da noću sanjaš narudžbe nisi svladao stres. Ja sam prije par godina to odradio i panike u tim ekstremnim mjerama više nema. Znam svoje kapacitete i mogu samo napredovati, stalno se usavršavajući. Kuharstvo je, ponavljam, kao sport, mora se raditi, vježbati. Nema odmora. Isto, kao i kod sporta, važna je ekipa, zajedništvo.
Ja se stoga niti ne volim zvati šef, već voditelj kuhinje, onaj sam koji vodi svoje ljude. Svi su u timu važni, od perača posuđa do šefa kuhinje. Samo tako možemo dobro raditi, zaključuje ovaj mladi chef za kojeg ćemo sigurno još čuti.
Patrik sa svojim kulinarskim timom
Mi smo mu obećali da ćemo ga posjetiti na kampanji, u Valbandonu, na njegovom OPG-u 'Ljutistra' gdje uzgaja papričice za svoje originalne umake.
