Jezikoslovka dr. sc. Teodora Fonović Cvijanović, znanstvenica i predavačica na Filozofskom fakultetu pulskog sveučilišta nova je gošća rubrike "Što čitam?", hvalevrijednog projekta Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Puli i Gradske knjižnice i čitaonice Pula, kojim se obilježava 30 godina Odsjeka i pokretanja studija hrvatskoga jezika i književnosti na pulskome sveučilištu.
U rubrici Što čitam? profesori i profesorice kroatistike preporučuju knjige za čitanje, i to stručnu literaturu i beletristiku.
Vrijedi podsjetiti da je izvanredna profesorica dr. sc. Teodora Fonović Cvijanović na pulskom Sajmu knjige 2022. godine promovirala svoje važno djelo "Juraj Dobrila i hrvatski jezik u Istri", čiji je značaj sukladan gigantskom značaju biskupa Juraja Dobrile (1812. - 1882.), pokretača hrvatskog preporoda u Istri, osnivača prvih hrvatskih škola i društava, pokretača glasila na hrvatskom jeziku u cilju suzbijanja nepismenosti, osobe koja je javnim istupima u Istarskom saboru u Poreču i Carevinskom vijeću u Beču nastojala poboljšati status hrvatskog jezika u Istri.
Uvu je knjigu tada, uz autoricu, predstavio i istarski znanstveni bard, akademik Josip Bratulić.
Ova jezikoslovka, rodom iz Vineža, bavi se standardološkim temama te novijom poviješću hrvatskoga standardnoga jezika u Istri. U slobodno vrijeme, kaže, voli šetnje u prirodi te različite sportske aktivnosti.
Što čita, što nam preporučuje?
- Od stručne literature izdvojila bih dvije vrlo vrijedne monografije Ive Pranjkovića iz područja sintakse hrvatskoga standardnoga jezika, to su Hrvatska skladnja i Druga hrvatska skladnja te tri knjige Kognitivne gramatike hrvatskoga jezika Branimira Belaja i Gorana Tanackovića Faletara, s podnaslovima: Imenska sintagma i sintaksa padeža (2014.), Sintaksa jednostavne rečenice (2017.) i Sintaksa složene rečenice (2020.), nastalih na teorijskome i metodološkome modelu kognitivne gramatike, navodi i nastavlja.
- Također, u proučavanjima vrlo složene jezične stvarnosti u Istri promatrane iz perspektive multilingvizma i multikulturalnosti te kroz jezik i djela najvažnijih istarskih preporoditelja, od Dobrile, Laginje, Spinčića i Mandića važno će mjesto imati i nedavno objavljen Istarski biografski leksikon - biografske natuknice o najvažnijim osobama koje su obilježile povijest Istre.
U slobodno vrijeme čita poeziju i prozu ponajviše domaćih autora.
- Opušta me čakavska poezija pa sam stoga nerijetko gost književno-literarnih manifestacija poput Pićonski feroli i feralići, Verši na šterni, Di ča slaje zvoni, Ca je ča.
Od čakavskih pjesnika izdvaja Nedu Milenkovski, Sanju Depikolozvane, Nadu Galant i Tomislava Milohanića čije su pjesme, veli, bogata riznica već možda malo zaboravljenih riječi i čiji stihovi pokreću sudbinska pitanja o životu, smrti, ljubavi, dobroti, sreći, zdravlju, vjeri u čovjeka…
"Od domaćih bih proznih djela preporučila kriminalističke romane Jurice Pavičića Mater dolorosa, Žigice i Crvena voda koji će zaintrigirati svakoga tko uz čitanje voli vježbati koncentraciju i razvijati sposobnost primjećivanja i povezivanja. Posebno bih istaknula njegov višestruko nagrađivani roman Crvena voda kao literarno vrlo snažno djelo u kojem je u prvome planu prikaz međuljudskih odnosa razorenih tragičnim dugogodišnjim nerazjašnjenim događajem uz koji u pozadini pratimo pratimo društveno-političke i socijalne promjene jednoga maloga dalmatinskog mjesta", obrazlaže Teodora Fonović Cvijanović.
- Dubok dojam na mene ostavila je i Ivana Šojat svojim romanima Ljudi ne znaju šutjeti, Ezan, Ničiji sinovi, a posebice romanom Unterstadt gdje kroz život četiriju generacija žena jedne građanske obitelji njemačkih korijena poniremo i u mnoge druge sfere života te saznajemo o kompleksnim povijesnim mijenama, ratu, smrti, nepravdi, ali i o ljubavi, veselju i obiteljskim odnosima.
Za kraj, zaključuje Teodora Fonović Cvijanović, uživajmo u pjesmi 'Udori mojega življenja' pjesnikinje Sanje Depikolozvane u kojoj iz čvrsto stisnutog fačolića iskaču bogati mirisi njezina života - njezina najveća bogatstva:
Skrila son se zot kuće,
sela na koronu,
i, da me niki ne vidi,
u krilu raskrotičala uzalj z fačolića.
A š njega su skočili si udori mojega življenja:
parotnice mojega otročlja,
tepla ruka moje matere,
pot mojega oca,
slatke besede mojega muža,
prvi koračići moje dice.
Dišila son udore i uživala, uživala!
Niki me je zazva.
Brzo son fačolić zamotala,
da ne bih bez svoje najveće bogatije ustala.