Odbojkašice Vodnjana bile bi u vrhu države kad bi se izgradila nova dvorana! "Drugi treniraju svaki dan dva i pol sata, a mi triput tjedno svega sat"

Dovoljno je popričati s glavnim ljudima ženskog Odbojkaškog kluba Vodnjan, sve redom entuzijastima i zaljubljenicima u ovaj lijepi sport, da bi se shvatila ne samo sportska važnost ovog kluba u manjoj sredini, već i problemi koji priječe njegov puni profesionalni procvat. Koji rezultatima u posljednja dva desetljeća itekako zaslužuje. 

Odbojkaški trener Gordan Ćorić je u OK Vodnjan od formiranja kluba prije nešto više od 20 godina.

Za uspjehe je najzaslužniji "strogi" trener Gordan Ćorić

- Uvijek smo bili iza Pule, Poreča, uvijek smo se nosili u mlađim kategorijama s njima, ali kad treba podići na višu razinu, mi nemamo uvjete. Mi smo još 2003. godine bili u vrhu države, ali kad s kadetkinjama treba povećati treninge na dva i pol sata (a imamo ih maksimalno sat i pol) ne postoje uvjeti i onda nam cure odu u Veli Vrh, Rovinj, veli ovaj bivši odbojkaš koji je svojedobno igrao za više BH klubova u Jugoslaviji.

- Mi smo prije deset godina imali seniorsku ekipu koja se prošetala kroz Prvu B Ligu, dobivali smo Split, Dubrovnik, mogli smo ući i u Prvu ligu, ali za to ti treba 500.000 kuna, dok je sada klupski proračun oko 150 tisuća kuna, 20 tisuća eura. Dakle, više nego trostruko manji od pravog profesionalnog proračuna. I sad imamo jaku generaciju, ali ne ide...oni ti sad u ovoji dvorani imaju sat vremena treninga, triput tjedno, dok u profesionalnim klubovima svaki dan trening i traje dva i pol sata, najmanje. A klub je inače super organiziran, zaključuje.

Na nedavnom ljubljanskom turniru za najbolju tehničarku proglašena je Emili Macan iz OK Vodnjan,  dok je za MVP-a turnira proglašena  Vodnjanka, odnosno Galižanka Majda Delimehić (rođena 2009.). Majda igra na poziciji primača-pucača. Kaže nam da voli gledati odbojku, veli da su najjači ženski klubovi iz Turske.

Majda je, naime, zajedno s kolegicom Micol Debeljuh prije godine i pol osvojila brončanu medalju na Državnom prvenstvu u odbojci na pijesku. Iako nema ni 15 godina, odbojku  trenira već 6-7 godina

- Odbojku sam počela igrati u drugom razredu osnovne i to zato jer je igrala moja šest godina starija  sestra. Baš volim odbojku i nije mi uopće teško dolaziti na treninge, kaže Majda.

U sredini s trofejima Emili Macan i Majda Delimehić

Daniele Manzin, tajnik OK Vodnjan je spiritus movens kluba.

- Nije nam cilj biti prvakom u prvoj ligi, jer mi jednostavno ne možemo financijski pratiti prvoligaške lige. Cilj je da se djeca Vodnjana tu okupe, da se  maknu s ulice i s kompjutera. No važna su i natjecanja, razvijamo duh da se treba boriti. Ne idemo igrati utakmice da bismo izgubili. Cilj je pobijediti, no cilj samog kluba nije da budemo top, bilo bi lijepo, a možda  i moguće. Nedostaju nam uvjeti , prije svega nova sportska multifunkcionalna dvorana s tri terena, iako je ovo dvorana u školi ima odbojkaške gabarite, ali nedostatna za treniranje svih kategorija. Sad imamo tri termina tjednom, u koje moramo utrpati pet kategorija, kaže on.

- Već godinama postoji naš prijedlog da se izgradi nova sportska multifunkcionalna dvorana, iako smo svjesni da je to financijski velik zahtjev. To bi dakako morala biti i komercijalna dvorana , ne samo za klubove već i razne manifestacije, poput porečke Žatike ili manjih dvorana. Nama nužno ne treba jako velika dvorana, već montažna dvorana s tri terena, s osnovnim terenom u rukometnim gabaritima, kaže Manzin.

Daniele Manzin, tajnik OK Vodnjan

Inače, trenutno Vodnjan ima samo jednu planiranu lokaciju za novu dvoranu, a ta je kod teniskih terena preko pruge. Grad Vodnjan  je vlasnik te lokacije, no do građevinske dozvole iznimno je složena birokratska  regulativa.

- Ali treba krenuti u projekt, kao što je to slučaj s nogometnim igralištem u Peroju, veli tajnik kluba.

- Mi se sada mučimo sa sponzorima, roditelji plaćaju mjesečnu članarinu od 25 eura, čime podmirujemo troškove putovanja. Od sportskog saveza Grada Vodnjana dobivamo mjesečno 1.200 eura. Imamo i nešto sponzora. Preživljavamo, nemamo viška novaca za neka ulaganja, nastavlja.

Zbog izostanka većih sredstava, kada su prije desetak godina igrali u nacionalnoj seniorskoj Prvoj B ligi  doživjeli su financijski krah.

- Mi nikada nismo plaćale igračice, nitko i nikad nije dobivao plaću. Ali čujte, jedan  put u Dubrovnik košta vas 20.000 kuna. Treneri dobivaju tek simboličnu naknadu, a angažman im je prilično velik -tri treninga tjedno, utakmice vikendima, zaključuje Manzin.

Trenerica mlađih kadetkinja i kadetkinja Marina Ćorić  kaže da njen posao traži balans između blagosti i autoriteta, davanja prilika svima i pozornosti prema najkvalitetnijima

- Kažu da sam blaža od tate, ali nisam ni preblaga, smije se Marina. Jednom je jedna mala, na upit kakva joj je nova trenerica, rekla: "A kakav otac, takva kćer" (smijeh). Tata ima autoritet, voli brusiti tehniku, koja puno znači kod manjih kategorija. To on baš dobro radi. Bio mi je trener kad sam bila igračica. Prema meni je bio najgori, smije se Marina koja je u zapaženoj prvoligaškoj karijeri igrala u Sloveniji, Poreču, Rovinju, Velom Vrhu.

- Iako je rezultat šlag na torti, važno je da djeca motorički napreduju, ali i da se nauče padu i usponu, porazu i pobjedi, kao i prihvaćanju različitosti, jer svatko je bolji odnosno lošiji u ovom ili onom segmentu igre.

Ona je uvjerena da bi seniorke OK Vodnjana igrale u najvišim ligama kad bi klub imao više sredstava i prave uvjete treniranja. 

Predsjednik kluba Boris Debeljuh iz Galižane (čija kćerka također igra za OK Vodnjan) ističe da ih je na nedavnom međunarodnom novogodišnjem turniru u Ljubljani dočekalo pet dvorana, svaka s tri trenera (poput dvorane na Velom Vrhu). Dakle 15 odbojkaških terena, a na turniru je nastupilo čak  50 ekipa iz više zemalja.

Boris Debeljuh, predsjednik OK Vodnjan

 - Za vodnjanski sport je najvažnije to da se bar proširi ova postojeća dvorana u školi ili izgradi nova dvorana na novoj lokaciji. Kad bi se izgradila takva dvorana s kapacitetom tri terena javili bi se i drugi sportovi, a našim bi odbojkašicama bilo puno bolje jer bi sve selekcije na okupu, bila bi to super interakcija, veli on. Pred seniorskim vodama, kaže i on, ne mogu parirati zbog manjka broja sati treninga i nedostatnog budžeta.

Trener Ćorić kaže da su sad na Međunarodnom odbojkaškom turniru 'Ljubljana Open' mlađe kadetkinje Vodnjana u finalu umalo pobijedile mariborski OK Formis.

- Pazite, taj klub igra prvu ligu, a nisu bile bolje od naših cura, dobile su nas na sreću. A  treniraju svaki dan i imaju odlične uvjete, zaključuje Ćorić ilustracijom potentnosti  ovog kluba. Na potezu je Grad Vodnjan.