Zamislite Hrvatsku 1989.-1990. Trenutno je, 45 godina nakon islamske revolucije, Iran u takvoj fazi. Sve sa zapada čini im se kao nešto nebeski dobro i ispravno. I pozitivne, ali i negativne vrijednosti * Zabranjeno voće je najslađe voće. Gotovo svi s kojima sam imao kontakta su se vrlo brzo nakon početnog upoznavanja hvalili fotografijama privatnih zabava na kojima se konzumirao alkohol i to u velikim količinama, priča nam Roland, dodajući da je i sam usred Shiraza pio zabranjeno vino
Zamislite Hrvatsku 1989.-1990. Trenutno je, 45 godina nakon islamske revolucije, Iran u takvoj fazi. Sve sa zapada čini im se kao nešto nebeski dobro i ispravno. I pozitivne, ali i negativne vrijednosti * Zabranjeno voće je najslađe voće. Gotovo svi s kojima sam imao kontakta su se vrlo brzo nakon početnog upoznavanja hvalili fotografijama privatnih zabava na kojima se konzumirao alkohol i to u velikim količinama, priča nam Roland, dodajući da je i sam usred Shiraza pio zabranjeno vino
Puljanin Roland Mikelić pasionirani je putnik. Putuje sam, a omiljene su mu destinacije izvan uobičajenih turističkih ruta.
- Volim upoznati zemlje o kojima ne znamo puno, a često smo prema njima puni predrasuda. Ponukan upravo razbijanjem uobičajenih stereotipa i upoznavanjem novih kultura prije dvije godine obišao sam Siriju, a sada mjesec dana proveo u Iranu, veli nam Roland, koji je svoj doživljaj ove zemlje odlučio podijeliti s našim čitateljima.
Iz Irana se Mikelić vratio netom prije napada na Izrael, a veli da dok je bio tamo ništa nije odavalo da će doći do eskalacije nasilja.
Svoje je putovanje osmislio sam, obišao je prektički cijelu zemlju, putujući etapno autobusom od juga prema sjeveru; od otoka Qeshma u Perzijskom zaljevu, preko Shiraza sve do Teherana i Kaspijskog jezera ili mora, kako ga neki nazivaju zbog njegove veličine.
Zemlja je to kontrasta, zemlja iz 1.001 noći, ali i posve drugačija nego ju prosječan Hrvat doživljava, veli nam.
Ova ogromna država u jugozapadnoj Aziji, u kojoj - prema procjenama - živi više od 88 milijuna stanovnika, ima važno geostrateško značenje. Iran, u vojno-političkom smislu, ima status regionalne sile, dok se zbog kolosalnih zaliha nafte i zemnog plina kao i razvijenog nuklearnog programa često naziva i energetskom supersilom.
Iran je najrazvijenija poljoprivredna i industrijska sila u široj regiji, a na njegovu su teritoriju nastale neke od najstarijih civilizacija u ljudskoj povijesti. Ujedno, Iran je zemlja u kojoj je nastala i prva monoteistička religija koja se i dalje prakticira, najviše u Yazdu.
Protivno uvriježenom mišljenju, osim islama, u Iranu se aktivno prakticiraju i ostale religije, pa se tako mogu posjetiti i brojne armenske crkve.
Na pitanje kako bi opisao ovu zemlju Mikelić nam odgovara protupitanjem, što prosječnom Hrvatu prvo padne na pamet pri spomenu Irana?
- Pretpostavljam svi oni stereotipi i predrasude. Ima i toga, možda desetak posto. Ali, sve ostalo je sušta suprotnost.
Zamislite Hrvatsku 1989.-1990. Glad za zapadnim, 'demokratskim' vrijednostima za koje smo smatrali da su nešto najbolje. Trenutno je, 45 godina nakon islamske revolucije, Iran u takvoj fazi. Sve sa zapada čini im se kao nešto nebeski dobro i ispravno. I pozitivne, ali i negativne vrijednosti.
Umiješajte sve navedene sastojke, dodajte zrno subjektivnog dojma, i to je proizvod koji je mene oduševio, priča nam Roland.
Odmah u startu razbija nam prvi stereotip; u Iranu, suprotno uvriježenom mišljenju, žene nisu 'zamotane u crno' od glave do pete.
Nakon smrti Mashe Amini žene masovno odbijaju nositi maramu na glavi. Pogotovo na obali, rivijeri gdje se Iranci koji ovdje dolaze na odmor opuštenije ponašaju nego kod kuće, u unutrašnjosti zemlje.
Maramu, priča Roland, znaju imati oko vrata, pa ju u situacijama kad moraju (primjerice kada prolazi vjerska policija) stavljaju na glavu.
No inače se inate, odbijaju ju nositi i nije neuobičajeno da su žene na ulici odjevene kao u nekom europskom gradu.
Zanimljivo je kako je u Iranu trenutno inflacija galopirajuća pa cijene rastu iz dana u dan, a tečaj naspram svjetskim valutama pada.
- U vrijeme mog boravka jedan euro vrijedio je 600.000 riala. Toman je vrijedio jednu nulu manje, 60.000. Zbog puno nula sve su računali u tomanima. A sve više su i računali da je 1 euro 60 tomana, dakle odbacili bi 4 nule.
Na pitanje kakve su cijene navodi kao primjer koliko koštaju neke svakodnevne stvari: pola litre vode je 5 tomana (oko 7 centi), falafeli na ulici su oko 50 tomana, kao i vožnja taksijem. Dakle manje od jednog eura.
Začini na tržnici
- VIP autobus kojim sam išao od Bandar Abbasa do Shiraza koštao je 270 tomana (4,5 eura). Ali dok sam bio tamo javne usluge kao što su ulaznice za znamenitosti, trajekti, i slično su za strane državljane digli za duplo, dakle 100 posto. Plus toga, za strance su cijene odmah u startu duple.
Najočitiji je primjer trajekta. Kada sam dolazio trajekt iz Bandar Abbasa za Qeshm bio je 200 tomana (3,30 eura ), a kada sam odlazio desetak dana kasnije bio je 400 tomana (6,60 eura ).
Ali sve su to bili izazovi putovanja po Iranu, veli Roland pojašnjavajući da se cijene moraju staviti u kontekst prosječne plaće, koja je u vrijeme njegova boravka tamo, bila 200 do 250 eura.
I u Iranu, kao i kod nas, skaču cijene najamnina.
Daleko od centra, u predgrađima, stan se može iznajmiti za 50 eura mjesečno, a u centru za 100 i više. Na obali, primjerice u Qeshmu najam košta 150, ali se traži polog od čak 1.000 eura!. Gradi se posvuda, a ima i puno luksuzne gradnje ispod brda gdje je zrak čišći i gdje su stanovi iznimno skupi.
Cijene goriva su pak vrlo niske. Litra benzina (do 60 litara koliko se subvencionira mjesečno po stanovniku) košta 3 centa, a iznad 60 litara cijena mu je šest centi.
Međunarodni platni promet u Iranu ne funkcionira zbog nametnutih zapadnih sankcija, tako da nije moguće koristiti nikakve svjetske kartice kao što su Mastercard, Visa, Diners i ostale. Ne funkcionira ni Western union i ostale tvrtke za slanje i primanje novca.
- Zbog inflacije i niske vrijednosti novca, za plaćanje gotovinom treba vam puno novčanica, veliki svežnjevi koje nije praktično nositi. Gotovo svi i gotovo sve plaćaju lokalnim karticama. Čak se i cigarete mogu kupiti na komad i platiti karticom.
Zanimljivost je da sam vidio kako prijenosne POS terminale imaju čak i djeca koja gnjave goste restorana i kafića kojima pokušavaju uvaliti dragunlije u vidu škart tekstila ili nekakvih suvenira. Drugi neobični slučaj koji sam vidio bio je kad je žena na prometnom kružnom toku prodavala benzin u bocama od 1,5 litara, a u naručju držala bebu. Kada je došao mopedist natankali su benzin, a ona je ispod dimija izvukla POS uređaj, on uredno privukao karticu i nastavio svojim putem, prepričava nam sugovornik živopisne scene koje su mu se urezale u pamćenje.
A takvih je mnogo jer je cijela zemlja intrigantna i drugačija.
- Primjerice, motociklisti ne nose kacige, kao što se ni vozači u automobilima ne vežu sigurnosnim pojasom. Policija to tolerira. Voze po svojim, nepisanim pravilima. Tko je jači taj kvači. Tko je jači i hrabriji, taj bolje prolazi.
Ne poštuju se gotovo nikakvi službeni zakoni o prometu, vozači se okreću nasred ceste, sjekući nekoliko traka, u kružnim tokovima ne vrijede nikakva pravila, od tri trake naprave šest za tren..
Oduševile su ga, dodaje, i kopije marki vozila i samostalna auto industrija. Modeli koji su iranski auti. Imaju svoje tvornice za marke vozila svjetskih, pretežno francuskih brendova. Proizvode kopije gotovo svih vrsta peugeota, kopije kie, renaulta, mazde.
Novi 'peugeot pars' košta oko 6.000 eura, ali ga navodno ne mogu kupovati na kredit. Naima banke im nedaju kredite zbog ogromne inflacije.
Iranski otok Qeshm - odakle je krenuo na proputovanje Iranom, priča naš sugovornik, ima veliki potencijal za turizam.
- Cijela iranska obala zbog klime ima odličan potencijal za razvoj u svjetsku turističku destinaciju. Ugodna temperatura zimi, toplo more i prirodne ljepote trebale bi biti mamac za europske i ostale turiste bolje platežne moći. U infrastrukturu se već prilično ulaže, navodno su Kinezi dobili velike koncesije. Posvuda se grade resorti i cestovna infrastruktura. Ali zapadnih gostiju ima vrlo malo. Navodno vlasti odgovara ovakva situacija.
U vrijeme mog boravka bilo je nešto Kineza, Rusa i jako puno domaćih turista, imućnije iranske klase koja voli putovati.
Dovoljno je reći da su preko puta Ujedinjeni Arapski Emirati, njihovi biseri Dubai i Abu Dhabi koje svake godine posjećuju milijuni turista i gdje se obrću milijarde eura, a samo 60-ak kilometara zračne linije istočno, preko Hormuškog tjesnaca, ni sjena.
Qeshm je inače bescarinska zona i tu je otvoreno mnoštvo trgovačkih centara zapadnog tipa, tzv city mallova. Svi blješte od neonskih reklama kojima reklamiraju poznate svjetske brendove, ali zbog zapadnih sankcija, sve su to kopije.
Govoreći o ljudima Roland navodi da su svi jako druželjubivi, pristupačni, nude pomoć. Žude za onim čega nemaju dovoljno.
- Nije neuobičajeno da recimo mladić na motoru zastane i pita te da li ti treba prijevoz....besplatno naravno. Isto tako pitat će vas da se s vama fotografiraju, pa vas čak i pozvati na ručak i ponuditi vam da besplatno prespavate kod njih.
Žude za onim što nemaju, a u ovom kontekstu to je za njih Europa, ali i Amerika koja im izgleda kao idealna zemlja, pa su im i stani turisti jako privlačni i tretiraju poput kakvih zvijezda, veli Roland.
Zabranjene stvari u Iranu i nisu tabu tema. Ima dosta alkohola, narkotika, čak se hvale time.
Roland MikelićZabranjeno voće je najslađe voće. Gotovo svi s kojima sam imao kontakta su se vrlo brzo nakon početnog upoznavanja hvalili fotografijama privatnih zabava na kojima se konzumirao alkohol i to u velikim količinama. I ja sam usred Shiraza pio vino koje je zabranjeno.
Roland nam, doduše, odaje da je "zabanjen alkohol" bio iznimno loš jer je vino bilo mutno, s talogom na dnu, a donijeli su mu ga u boci od bezalkoholnog piva.
- Uz more, na podu se moglo vidjeti mnoštvo praznih limenki jakih indijskih piva. Alkohol na obali najčešće švercaju preko Dubaia. Od narkotika najzastupljeniji su marihuana i hašiš. I njihova proizvodnja i 'afganistanac'.
Kroz Iran prolazi glavna ruta iz Afganistana prema zapadu. Iranci navečer izlaze, budu vani do kasno, neki i do jutra, i nude te alkoholom.
U vrijeme iranskih praznika puno Iranaca dolazi na more i tamo jednostavno podignu šatore gdje se sjete. U gradu u parku, na šetnici uz more, na osami, na nogostupu, nije bitno. Očito se to ne naplaćuje i nema pravila.
Iran je, suprotno uvriježenom zapadnim predrasudama jako sigurna zemlja. Praktički nema kriminala. Da li zbog strogih restriktivnih mjera za prekršitelje, ili su jednostavno takvi, teško je reći, napominje Roland.
Kao jednu od zanimljovosti koja ga je šokirala Roland navodi kako velik dio Iranaca podržava Hitlera, i ideju čiste arijevske rase pa su oduševljeni kada vide Nijemce. Inače, kako napominje, Iranci ističu da nisu Arapi već perzijskog podrijetla, na što su iznimno ponosni.
- Zanimljiv je podatak da čak 70-ak posto, većinom slabije obrazovanih Iranaca smatra Adolfa Hitlera pozitivnom povijesnom ličnošću i podržava njegovu politiku čiste, arijevske rase i nemiješanja gena. Kada dođu njemački turisti, iranci im ponosno uzvikuju zloglasni pozdrav "Heil Hitler", a zbunjeni njemački turisti zapanjeno negoduju.
U zemlji, s druge strane, radi jako puno Afagistanaca. Po službenim podacima ima ih više od dva milijuna, no neslužbeno ih je puno više, a rade najčešće na građevini i to po znatno nižoj cijeni nego domaći.
Budući da je prošao i obalu Roland veli da su zanimljive velike amplitude plima i oseka. Kad su oseke, a obale su plitke, velika priobalna područja ostanu suha, pa puno ljudi šeće po tim dijelovima. Iranci, navodi, nisu neki kupači ni plivači.
Roland MikelićNajveće bogatstvo ovog putovanja donijeli su mi ljudi na koje naiđem po hostelima, svjetski putnici, svatko sa svojom pričom
Na primjer, Yaser, neobični Iračanin iz Bagdada, režiser, scenarist, fotograf, sve u jednom. U svakom slučaju osebujna ličnost. Njegov prijatelj Moustaffa, koji zapravo studira u Shirazu, a kojemu je došao u posjetu.
Can, 30-godišnji Turčin svijetle kose, kojemu je stanodavac jako dignuo stanarinu u Istanbulu, pa je odlučio otkazati stan i putuje već neko vrijeme po Turskoj i Iranu, filozofski nastrojen, gorljivi moderni turski nacionalist, sljedbenik oca nacije Mustafe Kemala Ataturka, i veliki kritičar aktualne vlasti na čelu sa Recepom Tayyipom Erdoganom, koji nije pričao puno, ali svaka izjava mu je bila na mjestu..., nabraja Roland neke od svojih živopisnih susreta.
- Ljudi su ti koji su dobri, koji me vuku dolje. Na sve moguće načine pokušavaju ugoditi. Zapadnjaci im dođu kao neka atrakcija. Sedmo čudo. Zadnjih dana na ulici i u metrou ljudi su mi prilazili i na tečnom perzijskom me pitali, vjerojatno smjer ili nešto slično. Izgleda da sam nakon mjesec dana njihovog zraka i prehrane poprimio i njihov izgled. Iznošena izlizana roba dodatno je pospješila dojam tipičnog teheranskog klošara, zaključuje naš sugovornik uz smijeh.
"Papir" nije dovoljan da bi se nabrajale sve zanimljivosti koje je u ovoj zemlji doživo, a kamoli opisati. To ga, odaje, vuče dalje.
Na pitanje kamo veli da mu je želja vratiti se ponovo u Siriju.
Opisujući glavni grad Irana Roland navodi da je mu je u ovom velegradu najviše smetao smog. Zrak je, veli, opasan po zdravlje pa ljudi na ulicama najčešće koriste zaštitnu masku za lice.
- Njihov gradski metro ima sedam linija, povezan je s oba aerodroma, mlađi se dižu starijima, ustupaju im mjesto. Kultura poštivanja starijih i dalje funkcionira u velegradu.
Podzemna odlično funkcionira, vrlo je učinkovita i puno ljudi je koristi. Iznad nje, promet je kaotičan, a gužve danonoćne. Kao i u svakom velikom gradu, ovdje se drži do mode i ljepote, pa su mnoge Iranke sređene.
- I ovdje je sveprisutna pošast "pačjih usana", plastičnih operacija. Svaka druga žena ima zamotan nos. Često operiraju noseve, usne, grudi. Operacija nosa dođe, kako sam doznao, samo oko 300 eura. Zato svaka druga žena s plastičnim nosom i usnama izgleda isto, veli Roland.
U predavanju će biti govora o promjenama koje su obilježile Istru u ranosrednjovjekovnim stoljećima, s osobitim osvrtom na odnose s Langobardima, germanskim narodom koji je s prostora današnje Furlanije snažno utjecao na političke i društvene prilike na istočnojadranskom prostoru
Mačići i mačke udomljavaju se odgovornim vlasnicima koji su spremni nositi se s obvezom koja traje više od deset godina. Dakle, i kada mačić odraste, i kada bude bolestan i star, i kada dobijete djecu, promijenite posao ili se selite - mačka koju ste udomili vaša je obitelj i vaša odgovornost
Ozlijeđenom 69-godišnjaku pomoć je pružena u pulskoj bolnici. Policija poziva vozače mopeda i motocikala da se pridržavaju prometnih propisa, ali i vozače ostalih vozila da pojačaju oprez, kako bi se smanjio broj prometnih nesreća
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
