NAJBOLJE OD IGRANOG FILMA U 2023.: Kriterij odabira je korištenje igranog filma kao alata prenošenja ideje i jedinstveni koncept

Kao što smo već spomenuli u tekstu o najboljim serijama u protekloj godini  masovna produkcija ne ide u prilog kvaliteti uradaka, ima mnogo toga dobrog ali iznimno malo najboljeg. Izdvajamo (opet isti broj) 7 dugometražnih igranih filmova za koje je najvažnija kategorija pri odabiru bila inteligentno, domišljato, spretno i u okvirima bezbroj mogućnosti današnje filmske produkcije - jedinstveno korištenje igranog filma kao medija prenošenja neke ideje, poruke ili kao dugometražni format čiste zabave.

Dakako, kroz sve je to upravo najvažnija ideja, pa koncept, te odmah zatim i umjetničko - tehničko rješenje kojim se ovo dvoje iznosi ili razlaže gledateljima. Kao napomena, za filmove koji nisu još došli u naša kina, pišemo samo originalni naslov i eventualni službeni hrvatski prijevod, a za niže navedeno pišemo naslov po kojem ga je najlakše naći.

Ove godine ćemo krenuti od prvog prema zadnjem:

1. ALL OF US STRANGERS / STRANCI, režija Andrew Haigh

Povučeni scenarist Adam (Andrew Scott) upozna se sa stanarom svoje prilično nenaseljene moderne londonske zgrade, Harryem (Paul Mescal) i s njime razvije prisan odnos. Zanesen razmišljanjima o sebi i prošlosti, Adam se zaputi u šetnju svojim nekadašnjim kvartom gdje izgleda da njegovi, odavno poginuli roditelji, žive u kući u kojoj je odrastao.

Priča ovog hipnotičkog i sanjivog filma nastaje prema istoimenom romanu nedavno preminulog japanskog pisca Taichija Jamade, te je dirljiva, intimna suvremena drama s elementima fantasya, izražajne poetike, izvrsnih glumačkih izvedbi i vrlo sugestivno režirana. Andrew Scott nominiran je za Zlatni Globus za glavnu mušku ulogu u kategoriji drama. Film je prikazan u sekciji Velikih 5 na ovogodišnjem Zagreb film festivalu, u hrvatskim ga kinima možemo očekivati tijekom veljače, kada ćemo objaviti čitavu recenziju.

2. THE HOLDOVERS, režija Alexander Payne

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sredovječni profesor povijesti prisiljen je ostati na kampusu za vrijeme božićnih praznika kako bi čuvao internat sa svega nekoliko učenika koji u tom periodu ne odlaze svojim obiteljima. Uskoro ostaje samo s jednim, problematičnim, no vrlo inteligentnim momkom te njih dvoje razviju neobičan odnos, čijoj dinamici puno doprinese glavna školska kuharica, koja je upravo izgubila sina u Vijetnamu.

O filmu smo više pisali ovdje, za sad ima tri nominacije za Zlatni Globus, a izgledne su mu i neke od nominacija za Zlatni kipić. Film je premijerno prikazan na Festivalu u Tellurideu (američka država Colorado), dosad je osvojio preko 50 nagrada diljem svijeta, trenutno nema najave hoće li i kada biti na repertoaru u našim kinima.

3. SALTBURN, režija Emerald Fennell

Gotička triler-komedija-drama svim se mogućim filmskim silama bori protiv puritanizma, prikazujući ulazak naivnog i naizgled nevinog oxfordskog studenta Olivera (izvrsni Barry Keoghan) u visoko društvo, kroz poznanstvo i simpatije prema kolegi Felixu (Jacob Elordi). Drugi dugometražni film za kojeg Emerald Fennel potpisuje scenarij i režiju stilski je prepoznatljiv uradak ove talentirane britanske filmašice, koja je za svoj dugometražni prvijenac (Djevojka koja obećava, 2020.), nagrađena Oscarom za najbolji originalni scenarij.

Saltburn je snažna filmska satira o ljubavi, privilegiji, uspjehu i opsjednutosti, koristoljublju i modernom lifestyleu visoke klase u Velikoj Britaniji. Maestralna Keoghanova izvedba zaradila mu je nominaciju za Zlatni globus, za kojeg je nominirana i Rosamund Pike za sporednu ulogu Felixove majke Elspeth, a izgledno je da se filmu smješe i neke od nominacija za Oscara. Također premijerno prikazan na festivalu u Tellurideu, zadnjih se tjedan dana može vidjeti na Amazon Primeu. Cjelokupnu recenziju objavljujemo uskoro, termin dolaska u domaća kina još nije poznat.

Saltburn

4. MAY DECEMBER, režija Todd Haynes

Film koji je otvorio glavni program ovogodišnjeg New York film festivala prati Gracie (Julianne Moore), odraslu ženu koja je zavela 12-godišnjeg dječaka Joa (odraslog ga glumi Charles Melton), rodila mu troje djece, otišla u zatvor zbog svojih nedjela te se naposlijetku udala za svoju žrtvu s kojom trenutno živi u njihovoj obiteljskoj kući u gradu Savannah u američkoj državi Georgia. Natalie Portman glumi Elizabeth, glumicu koja igra ulogu Gracie u ekranizaciji njezina života, te dolazi u njihovu obitelj, kako bi se zbližila s njom i tako bila što bolja glumeći ju.

Ovaj sanjivi prikaz zarobljenosti ljudi u emotivnim kavezima film je izvrsnog koncepta u kojem Haynes akcentira narativni podtekst, kao što ova tema zapravo i jest, a što je i čest slučaj u njegovim radovima. Glavna narativna linija odlična je priča, uz maestralne glumačke izvedbe (svo troje navedenih glumaca nominirano je za Zlatni Globus, a film je nominiran i u kategoriji najboljeg filma), no uradak zapravo govori o groomingu (kod nas bi se to moglo prevesti kao emocionalno vrebanje maloljetnika u svrhu seksualnog iskorištavanja).

Pionir, a danas već i senior New Queer Cinema pokreta, Todd Haynes, svoj je posljednji film opisao kao složeno, kompleksno i voajersko iskustvo ljudskog stanja. Punu recenziju filma objavit ćemo kad dođe u naša kina.

5.THE ZONE OF INTEREST / ZONA INTERESA, režija Jonathan Glazer

Još jedan film snažnog podteksta te neizmjerno velikog rizika u režijskom konceptu, kojemu se rizik višestruko isplatio. Rijetko potresan film upravo zato jer njegova poruka nije poslana emotivnom ucjenom niti jeftinim ‘pecanjem’ poklonika koji sažaljevaju likove ili se ljute na njih ili ih pak doživljavaju uzorima. Distancirana kamera koja prati svakodnevicu obitelji Höss čini nas distanciranima, što je izvrstan alat kojim je Glazer ekranizirao ono što se često spominje komentirajući ovaj film, teorija o banalnosti zla filozofkinje Hannah Arendt.

Film, o kojem smo pisali ovdje, prikazuje život obitelji zapovjednika Auschwitza koji sa svojom suprugom i petero maloljetne djece živi u idiličnoj kući s okućnicom, s druge strane zloglasnog logora. Dok je štur u vizualnom prikazu logorskih događanja, zvučna slika govori preko čaše. Na Festivalu u Cannesu osvojio je Grand Prix, nominiran je za Zlatni Globus u kategoriji najbolje drame, najbolje originalne glazbe te najboljeg filma na ne-engleskom govornom području, na Festivalu u Torontu proglašen je najboljim filmom, a izgledne su mu i neke od nominacija za Oscara. O filmu smo više pisali u sklopu izvješća sa Human rights film festivala, gdje smo ga mogli premijerno vidjeti kod nas početkom prosinca.

The zone of inetrest

6.THE BLUE CAFTAN / PLAVI KAFTAN, režija Maryam Touzani

Drugi dugometražni film Maryam Touzani sporo goruća je dvosatna ljubavna priča koja spaja tradicionalni zanat vezenja kaftana i postepeno stvaranje novog odnosa supružnika Mine i Halima kad u njihove živote uđe Halimov pripravnik Youssef, dok se Mina neizlječivo razboli i svakim je danom sve slabija. Film je kod nas bio dostupan za gledanje tek u drugoj polovici ove godine, iako je službeno izašao 2022., no zbog svoje iznimne ljepote, nježnosti, suptilnosti i poetike zasluženo zauzima mjesto na ovoj listi.

Odlično tempirana i dramaturški iscrpno obrazložena te izvrsno odglumljena postepena promjena odnosa supružnika obzirom na razvoj Minine bolesti, a zatim i njeno prihvaćanje muževog seksualnog opredjeljenja izvrstan su prikaz ljubavi, služenja i privrženosti čija snaga prevazilazi sve norme i tradiciju okoline. U filmu vidimo prekrasne vizure i kolorite Maroka, a o njemu smo više pisali ovdje.

7.BEAU IS AFRAID / BEAU SE BOJI, režija Ari Aster

Sumanuto i ekstremno zbrkano izdanje crnohumorne drame s jakom studijom karaktera, elementima horora i distopijskog realiteta, treći je dugometražni uradak američkog redatelja i scenarista Arija Astera te je posve različit od njegova protekla dva filma. Ovaj neobičan film tjeskobni je imaginarij, psihogram i mikrokozmos četrdesetsedmogodišnjeg Beaua na njegovom živopisnom i nepredvidljivom putovanju na majčinu sahranu.

S pregrštom izvrsnih momenata, film od tri velike cjeline produženog je trajanja. Odlično konstruirana podsvjesna trauma koja burno izvire na površinu iznimno je filmično iskorištena, te je to sukladno uvodu ovog teksta, razlog zašto je ovaj film dospio na listu najboljih. Iako je sve vrhunski orkestrirano, filma kao cjelina s toliko pitanja i potpitanja, a pritom gotovo bez ijednog odgovora, zahtjevan je zadatak. Više o filmu pisali smo ovdje.

I za kraj slijedi notable mentions popis ili filmovi koji nisu ušli u najuži izbor, ali ih iz određenog razloga možemo preporučiti:

The Whale (Darren Aronofsky)

Do Not Expect Too Much From the End of the World (Radu Jude)

Asteroid city (Wes Anderson)

Anatomija pada (Justine Triet)

Samo kad se smijem (Vanja Juranić)

Air (Ben Affleck)

Nyad (Jimmy Chin i Elisabeth Chai Vasarely) _Netflix

American Fiction (Cord Jefferson)

Past lives (Celine Song)

Evil does not exist (Ryusuke Hamaguchi)

Priscilla (Sofia Coppola)

Pale Blue Eye (Scott Cooper), Netflix

Pacifiction (Albert Serra)

Love life (Koji Fukada)

Oppenheimer (Christopher Nolan)

A thousand and one (A.V. Rockwell)

Perfect days (Wim Wenders)

Old oak (Ken Loach)