Što nam uhićenje zamjenika županijskog državnog odvjetnika govori u stanju u istarskom pravosuđu?

Uhićenje zamjenika županijskog državnog odvjetnika Željka Perčinlića zbog poticanja gradskog pročelnika Nebojše Nikolića na storniranje parkirne kazne od 700 eura, a time i zlouporabu službene dužnosti, izazvalo je pažnju gotovo svih hrvatskih medija. Priča je završila u dnevnicima svih nacionalnih televizija.

Istarsko pravosuđe doživjelo je snažan udarac jer se pokazalo da regionalni tužiteljski vrh doslovce „kokošari”, sramotno pokušavajući izbjeći ono što u sličnoj situaciji sljeduje svakog „običnog” građanina. 

Iako mnogi smatraju da se radi o pretjeranoj reakciji USKOK-a koji bi se, po njima, trebao baviti puno većim kriminalom u Istri, s druge strane sasvim je legitimno pitanje koliko je uhićeni tužitelj imun na treperenje tisuća ili desetina tisuće eura kada se na ovaj prilično površan način uvaljao u blato za svega nekoliko stotina eura. Kada to radi upravo onaj tko bi sličan kriminal trebao spriječiti - crveni alarm zvoni na uzbunu.

Zato je jučerašnja akcija potpuno legitimna i poželjna. Nekoliko javnih službenika se udružilo da bi jednom od njih osiguralo određenu imovinsku korist, zakon je u ovom slučaju potpuno jasan. USKOK je, suočen s flagrantnim kriminalom, učinio samo ono što je morao.

Ipak, brojni su se građani jučer zapitali zašto se tako ne reagira i u brojim slučajevima puno unosnijeg kriminala. Osim toga, način na koji se informacija o jučerašnjim pulskim uhićenjima pojavila u nacionalnom medijskom prostoru možda ukazuje i da je nekom odgovaralo da se baš ovih dana mišići pokažu na nekoj „sigurici”.

Jer dugogodišnja impotencija regionalnog tužiteljstva realno je ponajveći istarski problem. Tužiteljstvo u Istri, skupa s drugim represivnim tijelima, barem teoretski ima svrhu spriječiti dominaciju zla nad dobrim. Bez puno patetike, demagogije ili idealizma, to je bazično civilizacijsko dostignuće u svakom normalnom društvu. Ne i kod nas.

Opći je dojam da je korupcija u Istri metastazirala po čitavom društvenom tkivu, čak i u najsitnijim kapilarama. U istarskim se koruptivnim poslovima vrte milijuni eura zbog čega nacionalni „Breaking news” zbog jedne obične parkirne kazne zvuči kao neka – tragikomedija.

Stoga su kritičari jučerašnje akcije barem djelomično u pravu. Evo samo nekoliko konkretnih slučajeva flagrantne korupcije u kojima je istarsko tužiteljstvo moralo reagirati a nije. 

Počnimo od zadnje revizije poslovanja Grada Vodnjana koja je jasno utvrdila da se HDZ-ovcu Antonu Klimanu godinama učestalo pogodovalo. Javna objava revizije bila je dovoljna za momentalnu pravosudnu akciju. Zasad je nije bilo. Političar koji nema novca a milijune eura upucava u stanove koji se prodaju za 7-8 tisuća eura po kvadratu očito je previše moćan, doslovce nedodirljiv! Je li mudro s rogatim se bosti u ovim burnim „Turudić” vremenima?

Nema neke vidljive akcije ni prema računovodstvima i odvjetnicima koji asistiraju desecima talijanskih mafijaških tvrtki koje godinama peru pare diljem Istre. Nema akcije ni prema županu koji je, dok je bio gradonačelnik, krivotvorio predizborne ankete.

Istarsko tužiteljstvo nije zainteresirano ni za očito pogodovanje prilikom natječaja za specijalizacije u Istarskim domovima zdravlja. Nema nekog velikog interesa ni za kazneni progon brutalne sječe šume diljem Istre u svrhu parcelizacije i basnoslovnih zarada koje se na taj način ostvaruju. Kazneno se ne progoni ni posvudašnje uništavanje prirode ilegalnim odlagalištima, često i vrlo opasnim otpadom.

Nije jasno zbog čega nisu sankcionirane očite porezne prijevare prilikom lažne sanacije kamenoloma Max. Ili još očitiji privatizacijski kriminal na Valkanama. Mućke počasnog predsjednika diljem Grožnjanštine za istarske tužitelje zabranjeni su teritorij.

Korupciju u Istri možda je najbolje opisao investitor iz Barbarige Mile Majdančić. Evo njegove ključne rečenice:

-Goran Pajić mi je rekao da je glavni odvjetnik u Istri, pozvao me na razgovor u jedan restoran. Tamo mi je rekao da mi može riješiti građevinsku dozvolu jer ga u Vodnjanu svi slušaju. Rekao mi je „ Kako ja kažem, tako će biti“. Rekao mi je da će mi riješiti građevinsku dozvolu za iznos između 60.000 i 65.000 eura, izjavio je Majdančić koji trenutno danas ne može dobiti uporabnu dozvolu jer nema pristupnu cestu. Nakon ove prilično inkriminirajuće izjeve nije ga zvala ni policija ni odvjetništvo. Zašto?

Zato jer su Goran Pajić i njegov vjenčani kum Klaudio Vitasović doslovce nedodirljivi za istarsko pravosuđe. Oni su ti „glavni” koji spominje Majdančić. Sjetite se samo muljanja s imovinom talijanskih optanata kada je čistom krivotvorinom Pajićeva obitelj došla da ekstra vrijedne imovine u Fažani. Pritom su ogradili i prisvojili par tisuća kvadrata državne zemlje. Iako je o tome objavljeno nekoliko članaka na navedenoj državnoj parceli nije vidljivo da DORH u ime države pokušava vratiti svoje. A kamoli da, nedaj Bože, istraži kako su Pajići došli do tuđe imovine. Samo na području Fažane i Vodnjana radi se o stotinama tisuća eura mega zarade. Za tužiteljstvo – ništa sporno.

O marifetlucima Nivia Stojnića, Anđela Maticha i Ivana Mijanduršića napisano je desetine članaka ali iz perspektive istarskog pravosuđa – sve je u redu. Lokalni šerifi mirno jašu dalje, sprdaju se i vrijeđaju novinare i novinarke znajući da im onaj tko bi trebao - ništa ne može.

Iz aviona je jasno da je istarsko državno odvjetništvo kadrovski i stručno inferiorno lokalnoj odvjetničkoj mreži i dubokoj pravosudnoj državi. Pored tih deficita vidljivo je i da nema ni nekakve velike volje da se ova pogubna praksa promijeni. Jer korupcije ne nedostaje i u samom pravosuđu.

Državni tužitelji kompromitiraju se za sitne novce i u tome su prilično opušteni. Jučer provedena akcija pokazala je svu bijedu istarske pravosudne zbilje i zato je ipak - vrlo bitna.